Zašto je udio mirovina u BDP-u sve niži?

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

Hrvatski mirovinski sustav stalno „pleše“ između „održivosti mirovina“ i siromaštva hrvatskih umirovljenika. U svim reformama naglasak je na održivosti mirovina, a manje se misli o adekvatnosti mirovina na bazi uplaćenih doprinosa. Mirovinski sustav RH je opterećen nepovoljnim omjerom između zaposlenika i umirovljenika, produljenjem prosječnog životnog vijeka, a kao posljedica je preniska razina mirovina i sve veći broj umirovljenika, koji jedva preživljavaju. To su razlozi što je u listopadu održana međunarodna konferencija o stanju i perspek- tivama mirovinskih reformi u organizaciji Instituta za javne financi- je i Zaklade Fridrich Ebert. Većina govornika ocijenila je hrvatsku mirovinsku reformu prije 20 godina, kao vrlo uspješan primjer. Uz drastične izmjene u novom Zakonu o mirovinskom osiguranju na štetu umirovljenika koji su umirovljeni od 1.siječnja 1999. uvedeni su drugi i treći stup mirovinskog osiguranja, koji individualiziraju mirovinsku štednju i potiču dobrovoljnost.

Potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić naglasio je da ukupan trošak mirovina (41 mlrd kn) predstavlja najveći izdatak državnog proračuna i da imaju udio u BDP-u oko 10 posto. Nije se „pohvalio“ da je taj postotak udjela mirovina u BDP-u ispod prosjeka država članica EU.
Ponosan je što je Hrvatska uspjela održati drugi i treći stup i što se stalno povećavaju kumulirana sredstva, koja sada iznose oko 120 milijardi kuna u mirovinskim fondovima. I on je istaknuo nepovoljan omjer između broja zaposlenika i umirovljenika, ali i na velik broj korisnika prijevremenih umirovljenika. Ni tom prigodom nije napomenuo tko je najviše i u kojem razdoblju hrvatske države zaslužan za izgubljeni veliki broj radnih
mjesta i masovan odlazak u prijevremenu mirovinu. Drugi govornici na konferenciji naglasili
su da je premali broj ljudi koji uplaćuju sredstva u mirovinske fondove, što je posljedica vrlo niske stope zaposlenosti u Hrvatskoj i treća najniža među državama EU. Niska stopa zaposlenosti predstavlja najveći makroekonomski problem Hrvatske zbog čega su potrebne reforme. Duže se živi, više će godina ljudi primati mirovinu, a ako nema dovoljno zaposlenika koji uplaćuju u mirovinski sustav, on u budućnosti postaje neodrživ, a adekvatnost mirovina preniska. Mnogi od stranih govornika su ukazali na preveliki broj tzv. povlaštenih mirovina, odnosno kako to naši političari vole govoriti „po posebnim propisima“. Upozorili su na veliki broj umirovljenika kojima prijeti rizik od siromaštva, koja u Hrvatskoj doseže čak 34 posto, što je 15 posto više od prosjeka EU-a, a sve je to posljedica preniskih neadekvatnih mirovina.

Mirovinska reforma iz 1999. preko leđa umirovljenika

Hrvatska se hvali kako je mirovinskom reformom iz 1999. godine uspjela održati drugi i treći mirovinski stup, kao i iznosom od 120 milijardi akumuliranih sredstava u mirovinskim fondovima. Ne bi to bilo ni loše, da su ta sredstva uložena u gospodarstvo na način kako to rade norveški fondovi, a ne da je oko 70 posto uloženo u državne obveznice koje nose preniske kamate. Nije tajna ni da se ulaganjem dijela ušteđenih sredstava u dionice gubi vrijednost štednje u mirovinskim fondovima u razdoblju krize poput one iz 2008. ili sada ove Covid-19 krize u 2020. Nitko od prisutnih govornika na konferenciji nije spomenuo, da je najveći teret mirovinske reforme od prije 20 godina pao na leđa „novih“ 878.886 umirovljenika čija je prosječna mirovina 2.459 kuna, što je 36,56 posto prosječne neto plaće od 6.723 kune. Svaka mirovinska reforma ima prvenstveni cilj samo održivost mirovina i sve mjere su usmjerene na ostvarenje tog cilja, a nije im bitna adekvatnost mirovina sukladno ukupno uplaćenim doprinosima. Sudionici konferencije nisu komentirali ni stalan pad udjela mirovinskih rashoda u BDP-u Hrvatske, koji je s 11 posto u 2015. pao na 10,22 posto u 2019.godini, a koji postotak je ispod prosjeka država EU.

Katastrofalne posljedice novog Zakona o mirovinskom osiguranju

Za katastrofalan položaj „novih“ umirovljenika najviše su utjecale tri odredbe:

1. povećanje obračunskog razdoblja s 10 godina na cijeli radni vijek – do kraja 1998. godine starosna mirovina je iznosila 85 posto prosječne plaće u najpovoljnijih uzastopnih 10 go- dina mirovinskog staža, a prijevremena mirovina je iznosila 75 posto istog razdoblja. U novom ZOMO- u od 1.1.1999. obračunsko razdoblje za izračun mirovine se povećavalo svake godine po tri godine, a od 2009. računao se cijeli radni vijek. Naravno, da je značajno manja mirovina iz plaća cijelog radnog vijeka, nego samo iz najpovoljnijih 10 godina. Sreća je, što su HSU, MUH i SUH dodatkom od 4-27 posto značajno popravili štetu!

2. trostruko veći postotak penalizacije za prijevremene mirovine – do kraja 1998. za pet go- dina ranijeg odlaska u prijevremenu mirovinu postotak penalizacije je iznosio 6,65 posto, dok je po novom ZOMO-u postotak iznosio 20,4 posto. Po starom zakonu penalizacija se ukidala nakon potrebnih uvjeta godina života za starosnu mirovinu, a po novom ZOMO-u kazna je doživotna. Prije se u starosnu mirovinu išlo s 60 godina života, a u prijevremenu mirovinu s 55 godina života. Žene su imale uvjet pet godina manje (55/50 godina života).

3. izračun prve aktualne vrijednosti mirovine (AVM) – prvu AVM (35,16 kn) odredila je Vlada RH u ožujku 1999. prema izračunu Povjerenstva za mirovinsku reformu, a prema dostignutoj razini mirovina 31.12.1998. godine. Zbog nezakonitog usklađivanja mirovina u razdoblju 1993.-1998. Ustavni sud RH je presudio da se obeštete „stari“ umirovljenici zbog nastale štete, što je realizirano od 2006.-2013.godine u iznosu od 10,2 mlrd kuna. Od jeseni 1998. krenula je isplata dodatka „100 kn +6%“, a do kraja 2019. za naknadu štete isplaćeno je još 25 mlrd kuna. Kako se isplata vršila kao dodatak mirovini, Povjerenstvo taj dodatak nije uzelo u izračun prve AVM, što svakom „novom“ umirovljeniku znači štetu od 10,5 posto od dana umirovljenja. Radi se o ogromnim sredstvima, pa je „normalno“ kako je Ustavni sud stao na stranu onih koji ih biraju u tu najvišu sudsku instituciju. Zbog ove štete umirovljenika i štednje od 25 mlrd kuna, konferencija je pohvalila mirovinsku reformu u RH.(Hul)

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave