VRSTE RAKA ŠTITNJAČE, od kojih je jedan agresivan i s izrazito lošim prognozama

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

napovoljnija invalidska kolica

Štitnjača je žlijezda koja izgleda poput leptira smještenog sprijeda, u donjoj polovici vrata, ispod grkljana, a ispred dušnika. Građena je od dva režnja koji su međusobno spojeni središnjim suženim dijelom.

Štitnjača uz pomoć joda proizvodi hormone, koji utječu na brzinu metabolizma tijela te razinu kalcija u krvi. Postoji više vrsta ovog raka, a osnovna 4 su:

  1. papilarni,

  2. folikularni (ta 2 imaju najbolju prognozu pa se zovu i diferenciranim rakom štitnjače),

  3. medularni

  4. anaplastični.

Anaplastični karcinom je najagresivniji i ima izrazito lošu prognozu, međutim, vrlo je rijedak. Rak štitnjače je mnogo češći u žena nego u muškaraca. Prema podacima Hrvatskog registra za rak iz 2017. godine kod žena činio je 5% svih novih slučajeva raka.

Neki od rizičnih čimbenika za rak štitnjače su dob (najčešće se javlja između 25 i 65 godina starosti), ženski spol, izloženost radioaktivnom zračenju vrata u mlađoj dobi, obiteljska sklonost razvoja raka štitnjače, te neki genetski sindromi (multipla endokrina displazija tip 2A i 2B, obiteljski medularni karcinom štitnjače). Ukoliko se u bolesnika utvrdi nasljedni genetski sindrom, na testiranje će se uputiti i rizični članovi obitelji.

Rani rak štitnjače uglavnom ne pokazuje simptome te se u većini slučajeva otkrije slučajno, primjerice u sklopu sistematskog pregleda. Kako tumor raste, može doći do pojave čvora na vratu, otežanog disanja, otežanog ili bolnog gutanja i promuklosti.

Osnova je detaljan pregled bolesnika (osobito palpacija vrata) i uzimanje temeljite povijesti bolesti. Treba napomenuti kako su čvorovi u štitnjači česta pojava, i velika većina njih nije maligna. Osnovni pregled štitnjače radi se ultrazvukom vrata, a ukoliko neki od čvorova izgleda sumnjivo liječnik će učiniti punkciju čvora, nakon čega se analizom pod mikroskopom postavlja ili isključuje dijagnoza raka štitnjače. Iz krvi se mogu analizirati hormoni štitnjače, protutijela na tkivo štitinjače te tumorski biljezi – tireoglobulin (Tg) za papilarni i folikularni karcinom te kalcitonin za medularni karcinom. ​

Liječenje rak štitnjače ovisi o tipu tumora te stadiju u kojem je bolest otkrivena. Kirurško liječenje ima veliku ulogu i često je prva metoda liječenja. Može uključivati uklanjanje samo jednog režnja koji je zahvaćen tumorom (lobektomija) ili uklanjanje cijele štitnjače (totalna tireoidektomija).Nakon operacije, osobito cijele štitnjače, bolesnici uglavnom moraju doživotno u obliku tableta uzimati hormone štitnjače. Regulacija hormona vrlo je važna jer ukoliko postoji prevelik poticaj štitnjače na proizvodnju hormona, to ujedno može potaknuti i tumorske stanice na rast.

Radioterapija se koristi na 2 osnovna načina. Prvi je standardna radioterapija vanjskim snopom, što se koristi kod nekih bolesnika iza operacije ukoliko se utvrdi velik rizik povrat bolesti ili tumor nije uklonjen u cijelosti, odnosno umjesto operacije kada ona iz bilo kojeg razloga nije moguća, dok je druga mogućnost primjena radioaktivnog joda I-131, koji se koristi u mnogih bolesnika s papilarnim i folikularnim karcinomom štitnjače iza operacije, a može se koristiti i u bolesnika s metastatskim rakom štitnjače. Riječ je o preciznoj vrsti terapije koja koristi svojstvo štitnjače da nakuplja jod, stoga ostala zdrava tkiva ostaju pošteđena od zračenja. Prije (i poslije) navedene terapije radi se scintigrafija radioaktivnim jodom (testna primjena I-131), kako bi se potvrdilo da tumorsko tkivo nakuplja jod.

Kemoterapija se ponekad koristi, i to uglavnom kod uznapredovalog medularnog i anaplastičnog karcinoma koji se ne mogu liječiti radioaktivnim jodom. U novije vrijeme pojavila se ciljana terapija, među ostalim sorafenib i lenvatinib (papilarni i folikularni karcinom), vandetanib i kabozantinib (medularni karcinom), te dabrafenib i trametinib (anaplastični karcinom s prisutnom BRAF mutacijom).

Balans je jedan od najvažnijih faktora u životu. Pokušajte naći balans između poslovnog i privatnog života, balans opuštanja i anti-stres aktivnosti u odnosu na posao i zahtjevne aktivnosti. Pokušajte uživati u onome što radite barem većinu dana, kako biste osjećali više mira, a manje nemira

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?