VRIJEME JE ZA PROMJENU FORMULE ZA USKLAĐIVANJE

Baš je dobro da se dogodio Covid dodatak i zato da neki tragove pokažu. Zamislite Matica umirovljenika Hrvatske i Sindikat umirovljenika Hrvatske još u travnju prošle godine, upute otvoreno pismo predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću i traže Covid dodatak, a oni, ne prateći javnu scenu, napadnu da je to baš sad, eto pred lokalne izbore. Iako je Višnja Fortuna, predsjednica Matice i na HTV-u i u brojnim medijima objasnila stavove o kojima se razgovaralo s Vladom i načinom kako se teško došlo do Covid dotatka.

Dakle, Matica umirovljenika sa Sindikatom umirovljenika postigla je dogovor o Covid dodatku. Tome se priključila i Hrvatska stranka umirovljenika, što ipak pokazuje nukleus buduće suradnje koja bi mogla biti od koristi ne samo za članove, nego baš za sve umirovljenike. Suradnja, dijalog s Vladom daje rezultate i davat će, ali to ne znači da se udruge politički svrstavaju. Matica će uvijek razgovarati i tražiti povoljnija rješenja za umirovljenike. Nakon dijaloga koji je postignut u Vladi i nakon što je Vlada poštivala dogovor i donijela odluku krenule su nove reakcije onih koji su marginalci i koji nisu ništa poduzeli za zajedničku akciju, a nemaju ni podrške najvažnijih umirovljeničkih predstavnika, osim što im neki portalčići, tobože umirovljenički, daju prostor za manipulacije.

Naravno da su pregovori bili teški i da nije prošlo sve što su autentični predstavnici umirovljenika tražili.

Ali rezultat je dobiven baš u dijalogu s Vladom, i najsiromašnijim umirovljenicima, onima s mirovinom manjom od 4.000 kuna, bit će dodijeljena jednokratnu pomoć. Zamislite da je podržano povećanje onima s najvećom mirovinom kakve bi bile reakcije! Svakako da bismo i mi bili zadovoljniji da su svi umirovljenici ponešto dobili ili čak da smo postigli da to ne bude jednokratno, već dugoročnije rješenje za penziće kroz primjerenije usklađivanje mirovina.

Piše: Savan Tomašević

Naša trenutna situacija je najlošija u Europi čak i u odnosu na one zemlje koje nisu članice EU-a. Prosječna mirovna, i nakon ovog „povećanja“ od 0,56 posto je sada oko 2.580 kuna. A prosječna plaća, isplaćena za siječanj 2021. je 6.979 kuna. Dakle, sada je prosječna mirovina u odnosu na prosječnu plaću 36,9 posto, a to je neodrživo tim više što će na sljedećem usklađivanju biti još niže.

Sad se defi nitivno mora shvatiti da je promjena formule za usklađivanje mirovina problem broj jedan kojeg treba riješiti, a to i država mora imati na umu. Kako je moguće da zakonska formula unaprijed određuje veliki i stalni pad mirovina u odnosu na plaće, iako smo već sada na dnu Europe po tim podacima. Znači, tu formulu moramo mijenjati.

Ali ne više na 80:20 kako smo predlagali, kao prijelazno rješenje, nego isključivo na usklađivanje s većim parametrom, a to znači, jednak porast s porastom plaća ako su veće, ili s potrošačkim cijenama, ako su veće.

Naravno da je dobro što je Vlada prihvatila prijedlog za COVID dodatak, ali udruge umirovljenika – Matica i Sindikat umirovljenika će nastaviti dijalog. Bitka za novu formulu, promjena zakona o nasljeđivanju mirovina, a vezano za obiteljski zakon također, i puno toga ostaje za pregovore, razgovore i rješavanje problema umirovljenika. I Hrvatska stranka umirovljenika se sve više priključuje, ali ako je u pitanju interes umirovljenika i starije populacije ne bi ni trebalo biti razlike. Vrata za suradnju su otvorena, ali razlike postoje, npr. u odnosu na Drugi stup, a posebno treba objasniti i potez HSU-a vezan za manipulaciju s privatnim Royal osiguranjem što se vjerojatno u dijalogu može prevladati.

U početku reforme mirovine su 1999. godine u Hrvatskoj bile 1.322 kune danas su 2.580 kuna.

Prosječne plaće su bile 1999. godine 3.055 kuna, a danas su 6.979 kuna. Znači plaće su u tom vremenu porasle za 3.924 kune, a mirovine svega 1.258 kuna. U ukupnom iznosu plaće su porasle za TRI PUTA više od mirovina. Umirovljenici se pitaju – dokle? Kada će se već stati na rep tim ekonomističkim lobijima na štetu umirovljenika posebno sadašnjih, ali i budućih.

Zanimljivo koliko su aktivni lobiji za Drugi stup kojeg je izmislio jedan od najvećih diktatora svijeta – Čileanac Pinochet. A i u Čileu je propao i ljudi su na ulicama rješavali stvar. Čak su bili radikalno i potpuno ukinuli međugeneracijsku solidarnost i uveli „spasonosno rješenje“ Drugi stup, ali su brzo morali vratiti i međugeneracijsku solidarnost.

Kod nas se javno serviraju neistiniti podaci da je u Drugom stupu „zarađeno“ čak 50 milijardi kuna od 2002. godine. Nije teško dokazati da je to podmetanje lažnih podataka. Jer ukupno sad u tim fondovima, koji su u privatnim rukama pod formalističkom kontrolom države, već je oko 120 milijardi kuna. Ogromna većina sredstava su tu obvezna izdvajanja za mirovinsko u privatne fondove, a najmanje je u njim „kapitalizirane“ komponente štednje koja je bila polazna osnova. To nije u ni jednoj državi u Europi, a sve razvijenije zemlje, posebno one koje nisu bile u tranziciji, nemaju takav stup.

No, primijetili smo da je i Vlada tu postala opreznija i nije bilo povećanja izdvajanja za drugi stup, a da ga je bilo ili ako ga bude, izazvao bi veliki nemir, ne samo u umirovljeničkoj populaciji. Taj novac su u najvećem dijelu obveznice države, koja za to nerazumno plaća kamate onima kojima je preusmjerila dotok svog novca. Agrokor kada se rješavao bio je u pitanju uglavnom znatno manji, ali privatni novac. A ovdje je u pitanju novac koji se odvaja zakonskom prisilom za privatne fondove koji već polako zadužuju državu preko svake mjere. Javni dug samo po toj osnovi približava se visini godišnjeg državnog proračuna. No, da zaključimo, prvo, pokazalo se da je dijalogom i argumentima moguće postići rezultat u korist umirovljenika. Covid dodatak većini će puno značiti, a pregovori s ovom Vladom i nadležnim ministarstvima, posebno Ministarstvom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike su trajali dugo vremena dok nije u međusobnom uvažavanju nađeno rješenje koje je moguće provesti. To je putokaz kako treba rješavati probleme, uz argumente i objektivne pokazatelje. Jedino tako možemo postići boljitak za umirovljenike, osim ako se zbog velikog siromaštva i stariji ljudi u muci ne odluče izađi na prosvjede.(Hul)