Ilustracija
Umirovljenici uvijek mogu podijeliti kvalitetan savjet. Na nama je ostalima da li ćemo slušati ili se pak oglušiti na stvari koje čujemo. Gospodin Josip koji je umirovljenik te ima 77 godina, svakako je vedrog duha i bistrog uma. Voli pričati i podijeliti pokoji savjet, a najviše ga čudi mlađa generacija koja zbog opsjednutosti tehničkim gadgetima, ponekad propusti dašak realnosti.
Josip se usudi pričati i o iseljavanju, a ne brinu ga ni teme usko vezane uz samu visinu mirovine. Priznaje da nikada nije imao velika očekivanja, a u mirovinu je otišao kao zadnja generacija iz 1998. kada se visina mirovine računala po prosjeku 10 najbolje plaćenih godina rada. Nakon toga je takva isplata mirovine ukinuta. Kada pomisli da njemu nije dobro uvijek se sjeti ljudi koji primaju jako mizerne mirovine, pa se smiri. Pošto ga zdravlje još služi, te mu ne treba za lijekove, može svoju mirovinu štedljivo trošiti sa svojom suprugom. Navodi da je i svoju djecu odgojio da budu štedljiva, pa tako nekako sa financijskim dijelom mirovina su barem stabilni.
U mirovini nije stao, nego se i dalje bavi aktivnim životom. Odlazi u grad, u kupovinu, plaćati račune. A voli i šetnje. Sam zna da je međuljudska komunikacija vrlo bitna, a neko puko gledanje u TV i slično.
„Važno je komunicirati s ljudima, a ne se zabiti u sobu i gledati kroz prozor i u televiziju, jer čovjek otupi. Žalosno je što su mladi vezani uz mobitel. Imaju slušalice kada putuju, a u kafiću ne razgovaraju, njih četiri, pet gledaju svaki u svoj mobitel i šute. Čemu im prolazi mladost? Neće znati ni razgovarati” – osjeća Josip.
Također je pobornik da se umirovljenjem ne treba zapostaviti vitalnost, kretanje te aktivnosti, koje mnogi pod pritiskom života zaborave. Nikako ne smatra dobrim trendom porast depresije, kao ni otuđivanje i prepuštanje letargiji života. Smatra da ima puno dobrih načina koji je dostupan životu umirovljenika, te ga se ne boji iskoristiti.
„Samo neka je zdravlja, to je temelj svega. Kada ste bolesni onda ste nezadovoljni, padnete u depresiju i gubite kontakt s ljudima jer ste u kući i lagano venete.”-navodi Josip
Isto tako smatra da umirovljenički život ne predstavlja mučenje ukoliko se organizira vrijeme i popuni ga se onim stvarima koje uopće se „ne tIču“ umirovljenika. On ima svoje hobije i danas.
„Ja se tako već 20 godina borim da Sveti Josip kao zaštitnik Hrvatske ponovno postane državni blagdan. Šaljem dopise, pisao sam dosad na adrese devet predsjednika Sabora, četiri premijera i jedne premijerke, ali nema nitko sluha. Neću odustati, Političari su najgora skupina ljudi. Vrhunski smo u sportu, ali u politici smo podbacili. A to nije nebitno, jer nam se zemlja raspada i nestaje, do kraja stoljeća izgubit ćemo status naroda, bit ćemo nacionalna manjina u svojoj državi”-priznaje Josip.
On se i danas aktivno bavi stvarima koje ga zanimaju. No najviše ga zabrinjava stanje mlađe generacije, koju svako malo vidi kako sjede i svatko gleda u svoj mobitel, ne obazirući se jedni na druge.
“Žalosno je što su mladi vezani uz mobitel. Imaju slušalice kada putuju, a u kafiću ne razgovaraju, njih četiri, pet gledaju svaki u svoj mobitel i šute. Čemu im prolazi mladost? Neće znati ni razgovarati”-iskren je.
Vijesti
Kad te država ponovno baci na koljena
Što napraviti kada se dogodi: Tuđa uknjižba?
