VAPAJ ŠTIĆENIKA DOMOVA: Pustite nas na ulicu barem u šetnju!

Korisnici domova za starije i nemoćne osobe u Hrvatskoj su zbog epidemije koronavirusa u ožujku stavljeni u ‘lockdown’. Početkom lipnja omogućen im je izlazak iz ustanova, susreti s obitelji, a krenuo je i prijam novih korisnika. Međutim, povećanjem oboljelih posljednjih tjedana mjere su postrožene u svim županijama pa su štićenicima ponovno zabranjeni posjeti, ali i izlazak iz ustanova. 

Ravnatelji triju domova za starije s područja Osječko-baranjske županije zato su uputili tri zahtjeva u kojima traže od Nacionalnog stožera da njihovim štićenicima dopusti šetnje pod nadzorom djelatnika doma, prijam novih korisnika i realizaciju financijskih planova.

– Od stožera na lokalnoj i državnoj razini zatražili smo najprije ublažavanje mjera zabrane izlaska korisnika na ulicu. Naime, već duže vrijeme kreću se isključivo u dvorištu i mogu reći da se većina korisnika u našoj ustanovi s time slaže, no određen broj korisnika to ne može podnijeti i traže izlaske van, kaže za Glas Slavonijeravnateljica županijskog Doma za starije i nemoćne osobe u Đakovu Branka Barna.

Tvrdi da su neki štićenici njezina Doma postali depresivni.

– Svi smo mi socijalna bića, pa im, primjerice, činjenica da u dvorištu imaju suncobrane i klupe ništa ne znači, jer oni žele prošetati. Vide kroz ogradu da drugi šeću i razumljivo je da žele izići, kaže ravnateljica Barna.

Problem vide i u prijamu novih korisnika. Zato predlažu da se otvori mogućnost primanja uz prethodno testiranje i stavljanje u izolaciju. Dodatan je problem i u tome što je stao i plan nabave za 2020. godinu. Barna ističe da je prošla već polovina godine, novac stoji, a radova nema. Stoga je zatražila bar dozvolu ličenja i određenih popravaka, dakako, uz stroge mjere zaštite drugih korisnika.

– Moguće je izmjestiti nekoliko korisnika da ne budu u doticaju s izvođačem radova. Ovo sad sve stoji i vjerujem da će Nacionalni stožer imati razumijevanja za ove naše zahtjeve, zaključuje ravnateljica Barna.

Ravnatelj Doma za starije i nemoćne osobe Beli Manastir Tomislav Peran razumije da je sigurnost prioritet, ali smatra i da ravnatelji ustanova ovog tipa “plivaju” u bujici ugrožavanja individualnih sloboda i osiguravanja kolektivne sigurnosti.

– Korisnici gledaju građane kako hodaju slobodno po ulici, neki ne nose maske, neki idu na nogometne utakmice, a onda shvate da je njima to onemogućeno. Naravno da zbog svega dođu u tjeskobnu i depresivnu situaciju iako im je, gledajući s pravne strane, omogućeno raskidanje ugovora s ustanovom u svakom trenutku. No netko ima kamo otići, a netko ne, objašnjava Peran.

– Svi su u ovome trenutku napetih živaca i u strahu od svakodnevnih vijesti, ali i zbog činjenice da su, uvjetno rečeno na kraju svog životnoga puta, smješteni u ustanove iz kojih ne mogu ostvariti kontakte s obitelji, znancima, objašnjava ravnatelj.

Još je jedan problem, naglašava Peran, što ondje gotovo od početka godine nije primljen ni jedan novi korisnik, izuzev dvaju prema hitnom rješenju CZSS-a. Trenutno je 12 slobodnih kreveta i ako se to pomnoži s cijenom i brojem mjeseci u godini, dodaje ravnatelj, lako je doći do zaključka o gubitku. 

Iako djelatnici vode brigu o tome da korisnicima ništa ne nedostaje, ova je situacija, smatra, neizdrživa.

– Teret tih korisnika nosimo i mi djelatnici. Neki su ljudi jako nesretni i pitanje je što s onima koji žele otići, a nemaju kamo. Nadam se i vjerujem da će doprijeti do mjerodavnih da se situacija mora promijeniti o pitanju korisnika, ali i naše financijske situacije jer su brojke neumoljive, upozorava Peran u razgovoru za Glas Slavonije.