Foto: Jerry Syder
Samo 3% muškaraca odabralo je prijeći preko stereotipa da žene uvijek moraju uzimati prezime od muškaraca nakon vjenčanja. Jesu li požalili?
Što je u imenu? Broj brakova sve više pada, a posljednja istraživanja pokazala su da je samo 3% muškaraca preuzelo prezime od svojih žena u SAD-u.
Za Nicka Blacka, odluka da preuzme prezime svoje supruge bila je dio šireg ponovnog otkrivanja identiteta njegove obitelji nakon što se oženio prošle godine. “Nikad nisam bio u braku sa svojim bivšim prezimenom, Earley”, kaže on. “Za mene, obitelj nije vezana za ime. Moja žena je iz vrlo male obitelji i bilo joj je važnije da zadrži svoje prezime.”
Za 60-godišnjeg Marka Cashiona, njegovo nekadašnje prezime obilježilo ga je u prvom dijelu njegova života. Rođen Mark Polack (Polack je naziv za poljske imigrante koji imigriraju u SAD) poveznica je na poljsku baštinu njegova oca, no on je nije volio pa je zbog toga promijenio prezime prije 20 godina kada se vjenčao svojom ženom Megan.
Vijesti:
Krenimo na put sa zadovoljstvom
ŠOKANTNI VIDEO: Prljava tajna mesne industrije
Najveća faca među umirovljenicima
Kustura je, u stvari ime koje je Arnesa usvojila od svoga očuha, onoga koji ju je posvojio. On je oblikovao njeno djetinjstvo i personu na mnogo različitih načina. „Kada je Adam odlučio uzeti njeno prezime, time se stvorio obiteljski identitet njih dvoje. Nakon toga ljudi su mu počeli postavljati vječno imigrantsko pitanje: „Odakle si?“
Bez obzira na sve, odluka ovih muškaraca nije samo prosvjed protiv patrijarhalnog sistema, već i puno više od toga.
