Akutna upala grla, koja obično opisuje faringitis (upalu ždrijela), tonzilitis (upalu nakupine limfnog tkiva u ustima – krajnika) i laringitis (upalu grkljana), jedan je od najčešćih razloga zbog kojeg pacijenti odlaze liječniku obiteljske medicine.
Klinički značaj upale grla
Simptomi upale grla mogu biti grlobolja, otežano gutanje, povećanje limfnih čvorova vrata i povišena tjelesna temperatura. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom te prema potrebi uzimanjem uzoraka iz grla (obriska ždrijela) te osnovnom laboratorijskom analizom krvi. Međutim, većina ljudi s upaljenim grlom neće potražiti liječničku pomoć. Upalu grla većinom uzrokuju virusi; ona se ne liječi antibioticima već odmaranjem, uzimanjem lijekova protiv bolova, konzumiranjem dovoljne količine tekućine i drugim terapijama usmjerenima na ublažavanje simptoma grlobolje. Najčešća upala grla uzorkovana bakterijom je tzv. streptokokna angina, faringitis uzrokovan streptokoknom bakterijom. Kod takvog oblika upale grla potrebno je liječenje antibiotikom.
Što uzrokuje upalu grla?
Upala grla obično je uzrokovana virusnom infekcijom, a najčešće je izazvana virusima obične prehlade.
Upala grla obično je uzrokovana virusnom infekcijom, a najčešće je izazvana virusima obične prehlade (adenovirus, rinovirus, virus influence – gripe, sezonski koronavirusi, respiratorni sincicijski virus), ali ponekad i Epstein-Barr virusom, herpes simpleks virusom, citomegalovirusom ili HIV-om. U oko 30% slučajeva uzročnici su bakterije, a najčešći je beta-hemolitički streptokok grupe A (engl. group A beta-hemolytic streptococcus = GABHS). Ponekad su uzročnici i bakterije Streptococcus pneumoniae, Mycoplasma pneumoniae, Chlamydophila pneumoniae i Corynebacterium diphtheriae.
Rizični faktori
Iako svatko može dobiti upalu grla, određeni čimbenici nas čine osjetljivijima, npr. dob (djeca u dobi između 3 i 15 godina imaju veću vjerojatnost pojave streptokoka u grlu te samim time i infekcije), izloženost duhanskom dimu, izloženost kemijskim nadražajnim sredstvima, boravak u zatvorenim prostorima s velikim brojem ljudi, oslabljen imunitet.
Simptomi upale grla
Sluznica koja prekriva ždrijelo može biti lagano ili teško upaljena te može biti pokrivena bjelkastom membranom ili gnojnim iscjetkom.
Bol pri gutanju je glavni simptom koji se često širi prema ušima. Uz navedeni simptom učestala je i povišena tjelesna temperatura, malaksalost, glavobolja, probavne tegobe, kao i promuklost. Može se pojaviti i osip po tijelu. Krajnici su povećani i crveni, a limfni čvorovi vrata mogu biti uvećani ili osjetljivi na dodir. Sluznica koja prekriva ždrijelo može biti lagano ili teško upaljena te može biti pokrivena bjelkastom membranom ili gnojnim iscjetkom. U ždrijelu se može osjetiti škakljanje ili hrapavost, a osoba ima stalnu potrebu pročistiti ždrijelo. Neliječena streptokokna bakterijska infekcija ždrijela i tonzila može izazvati lokalne gnojne komplikacije kao što je nakupljanje i čahurenje gnoja iza samih krajnika, a ponekad i tzv. nesupurativne komplikacije poput reumatske vrućice ili upale bubrežnih glomerula.
Samoliječenje kašlja
Dijagnostika upale grla
Upala grla se dijagnosticira kliničkim pregledom, osnovnom laboratorijskom analizom krvi te po potrebi uzimanjem obriska ždrijela.
Upala grla se kliničkim pregledom lako prepoznaje, međutim, njezin uzročnik ne. Tijekom pregleda liječnik pomoću metalnog ili drvenog instrumenta pregledava ždrijelo i tonzile, pipajući vrat provjerava jesu li su uvećani limfni čvorovi te stetoskopom sluša disanje. Ako je potrebno, uzima bris grla i upućuje na vađenje krvi u laboratorij. Pojačana sekrecija iz nosa i kašalj obično ukazuju na virusnu infekciju. Na infektivnu mononukleozu ukazuje povećanje limfnih čvorova, uvećana slezena i jetra, umor i malaksalost koja traje dulje od tjedan dana, uz gustu bijelu naslagu na tonzilama, pogotovo u mlađih osoba.
Prljavo siva, debela naslaga na ždrijelu, koja krvari pri odizanju, ukazuje na difteriju. Budući da je bakterijsku infekciju (najčešće izazvanu beta-hemolitičkim streptokokom grupe A) potrebno liječiti antibioticima, mora se postaviti dijagnoza. Klinički pokazatelji koji govore u prilog kako se najvjerojatnije radi o streptokoknoj angini je povišena tjelesna temperatura iznad 38°C, povećani limfni čvorovi s prednje strane vrata, izostanak kašlja i naslage u području ždrijela i tonzila. Ukoliko je prisutan samo jedan od prethodnih pokazatelja vjerojatno se ne radi o bakterijskoj već o virusnoj infekciji.
Obrisak grla je potrebno učiniti ukoliko su prisutna dva ili više prethodno navedena klinička pokazatelja. Liječnik trlja sterilni bris preko stražnjeg dijela grla kako bi uzeo uzorak sekreta i šalje ga u laboratorij na testiranje. Mnoge su zdravstvene ustanove opremljene laboratorijskom opremom koja može dobiti rezultat testa za brzi test na antigen streptokoka u roku od nekoliko minuta. Međutim drugi, često pouzdaniji i dijagnostički osjetljiviji test koji se naziva kultura, šalje se u mikrobiološki laboratorij te se u roku nekoliko dana dobiju rezultati koja je bakterija uzročnik bolesti.
Ovih 7 namirnica ne bi trebali jesti ako ste prehlađeni