UMIROVLJENICI NISU TERET DRUŠTVA

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

napovoljnija invalidska kolica

Starenje stanovništva, što je neizbježno, treba prihvatiti kao istinski društveni i ekonomski izazov, kao realnu mogućnost razvitka i zapošljavanja. Umirovljenici i starije osobe s opravdanim razlogom traže da im se u sadašnjosti i budućnosti zajamči pravo na potpuno aktivno, slobodno, demokratsko i participativno građanstvo. Potreban je stoga, prije svega, društveni konsenzus oko činjenice da umirovljenici nisu teret društva. Oni su ga stvarali i to bi trebalo poštivati! Aktualna politika mora dati odgovore na te zahtjeve

Upravo zbog činjenice da nismo izgradili cjeloviti sustav vidimo na svakom koraku kako nedostaje potrebna kompetentnost i manjak kadrovskih i intelektualnih kapaciteta u izvršnoj vlasti i javnim poduzećima (uvijek pod ingerencijom aktualne vlasti) da odgovore izazovima koje nose sa sobom ozbiljne promjene u politici i gospodarstvu. S tim je, jasno, pupčano vezana i naša socijalna stvarnost, jer bez jasnih ciljeva i potrebnih reformi nema oporavka, a kamoli razvoja gospodarstva. Po zakonu spojenih posuda, nema onda ni pomaka u standardu, kvaliteti života. Sve se pretvara u sivilo u kojem prevladavaju pesimistički tonovi.

Stanovništvo je sve više uvjereno da su politički i ekonomsko-društveni sustavi preživjeli. Na štetnost nemušte i pogrešne ekonomske politike ukazivali smo i na ovim stranicama već godinama. Hrvatska je izrazito deficitarna u društvenom dijalogu, svi su spremni izražavati svoju spremnost zamjene potrošenih modela, ali upravo ta lažna spremnost dovodi do toga da se – ništa ne mijenja. I tu je veliki paradoks našeg političkog i društvenoga trenutka!

Nužna jasna populacijska politika

Loši demografski trendovi pokazuju da se u Hrvatskoj nije vodila dobra demografska politika. Broj se stanovnika smanjuje i postaju sve stariji, a mladih koji se uključuju u radne procese sve je manje. Dodamo li tome i veliki broj mladih iseljenika, ovaj put i veliki broj onih s višom ili visokom spremom, pitanje demografije dolazi u prvi plan svih prioriteta.No, o demografskoj revitalizaciji moguće je razgovarati tek nakon definiranja ključnih uzroka nepovoljnih trendova – izražene nejednakosti u društvu, nepovjerenje u institucije, otežano rješavanje stambenoga pitanja te neadekvatno plaćeni poslovi. U tom smislu demografsko stanje danas predstavlja ozbiljan nacionalni, strateški i gospodarski problem s velikim posljedicama na održivost mirovinskog sustava i sustava socijalne skrbi. Demografska politika zato treba biti dio šire razvojne politike koja mora implicitno sadržavati kvalitetne mjere pronatalitetne politike, poticanja zapošljavanja, razvoja potrebne infrastrukture, širenja mreže javnih usluga. fleksibilnijih uvjeta rada za zaposlene roditelje. Samo otvaranjem novih radnih mjesta (po mogućnosti s višom dodanom vrijednosti) povećanjem potražnje za radom i adekvatnim plaćama mogu se očekivati pozitivni iskoraci.

 

                                                        Piše: Ante Gavranović

 

Upravo starenje stanovništva ima nepovoljne posljedice i šire implikacije na porast i smanjivanje broja stanovnika u radnoj dobi te na stupanj aktivnog stanovništva. Prema međunarodnoj klasifikaciji starim se stanovništvom smatra ono kod kojeg je udio osoba starijih od 65 godina veći od 7 posto. Prema posljednjem popisu, u Hrvatskoj je taj udio na razini od 17,1 posto i stalno se povećava.

Nas najviše zanima odraz tih nepovoljnih trendova na ekonomska kretanja, a napose na budućnost u Hrvatskoj. Broj novorođene djece u posljednjih dvadeset godina stalno je manji od broja umrlih osoba. Od početka 1991. do kraja 2020. u Hrvatskoj je umrlo više od 250.000 ljudi nego što ih se rodilo, što znači da je Hrvatska „izgubila“ četiri grada veličine Karlovca ili Zadra ili jedan cijeli Split. Analize stoga jasno pokazuju kako je demografski deficit vjerojatno naš najvažniji, najteži i najdalekosežniji strukturni problem.

Starost i starenje vrednovati na drukčiji način

Moramo hrvatsku stvarnost promatrati kroz prizmu svjetskih kretanja. Tako s jedne strane imamo nastojanja Ujedinjenih naroda da se starost i starenje vrednuju na drukčiji način. Naša neumitna svakodnevica pak govori o sve težem položaju i stanju umirovljenika i ljudi starije dobi. Prijetnja demografskoga kolapsa nije izmišljena, već je okrutna stvar- nost. Sve veća stopa siromaštva među umirovljenicima također. Sve manji udio mirovine u odnosu na prosječnu plaću bilježimo godinama.

Zahtjevi umirovljeničkih udruga i sindikata većim su dijelom materijalno-financijske prirode. Idu za tim da se popravi materijalni i socijalni okvir djelovanja za umirovljenike. Zatraženo je da se (iznova) preispitaju realne pretpostavke za rješavanje ovih zahtjeva kako bismo pristupili konkretnim prijedlozima i konačnim rješenjima u tom pogledu. Od Vlade i oporbe, dakle sadašnjih i potencijalnih kreatora gospodarsko-socijalne politike, traži se da konačno uspostave realan makroekonomski okvir u kojem će se pronaći manevarski prostor za takva rješenja.

Koliko poštujemo socijalna prava?

Tehnološki napredak, globalizacija i demografske promjene i dalje su odlučujući čimbenici u radnom i privatnom životu Europljana. EU aktivno razvija strategije i zakonodavne prijedloge za rješavanje uključenih izazova. Kroz Europski stup socijalnih prava, EU štiti prava građana osiguravajući:

• Jednake mogućnosti i jednak pristup tržištu rada • poštene uvjete rada
• Socijalnu zaštitu i uključenost.

Sredstva EU -a olakšavaju javnim i privatnim organizacijama provedbu i poboljšanje politike zapošljavanja i socijalne politike te omogućuju projekte za podršku sadašnjim i budućim generacijama građana EU -a. Europsko radno pravo također jamči svim zaposlenicima u Europskoj uniji minimalnu razinu zaštite i prava. Postoje i posebna pravila EU -a koja građanima EU -a olakšavaju život i rad u drugim zemljama EU -a uz zaštitu njihovih prava iz socijalnog osiguranja (zdravstveno osiguranje, socijalna davanja itd.).

Usput, moramo se zapitati Što je to Europski stup socijalnih prava? Kako se i koliko uklapamo u njih? Gdje su tu umirovljenici i starije osobe? Koliko uopće poštujemo stečevine drugih? Mnogima u nas pojam Europskog stupa socijalnih prava uopće nije poznat i s njim se vrlo malo komunicira u javnosti. Navodimo stoga temeljna načela ovog važnog dokumenta:

  • niz ključnih načela i prava kojima će se podupirati pravedno i dobro funkcioniranje tržištâ rada i sustava socijalne skrbi.

  • uspostavlja ambiciozni program za uspješnija gospodarstva te pravičnija i otpornija društva.

  • cilj poticati ponovnu uspostavu konvergencije radi stvaranja boljih radnih i životnih uvjeta diljem Europe.

  •  nastoji uvesti nova i učinkovitija prava za građane te se suočiti s novim društvenim izazovima i radnim okruženjem koje se mijenja, posebno s obzirom na nove vrste poslova koje se javljaju uslijed ra- zvoja novih tehnologija i digitalne revolucije.

Odgovornost za rezultate

Svjesni smo da je riječ o procesu i da brzih rješenja uglavnom nema, iako se neki od zahtjeva mogu riješiti odmah – ako postoji dobra volja. Dugoročnija rješenja traže promjene u ekonomskom modelu i ukupnom pristupu gospodarstvu, zasnovanom na dva temeljna načela – učinkovitosti i odgovornosti.

Naglasak za realni izlaz iz strukturnih gospodarskih teškoća i poremećaja je, tvrdili smo oduvijek, prije svega na mjerama mikroekonomije, u nas godinama gotovo potpuno zapostavljene discipline. U gospodarskim analizama gotovo da i nema riječi o efikasnosti, rentabilnosti, akumulaciji, investicijama. Međutim, samo tako se mogu stvarati potrebna sredstva za normalnu socijalnu i gospodarsku politiku jednoga društva, gdje su svi sustavi vrijednosti poremećeni i gdje je poremećen i temeljni odnos aktivnih radnika i broja umirovljenika.

Druga zabrinjavajuća tendencija se nazire u ozbiljnim gospodarskim izvještajima. Nažalost, najnoviji pokazatelji govore da je naša stopa rasta BDP-a i dalje među najnižima u svijetu, a osjetno niža nego u većini bivših tranzicijskih zemalja (uključivo Bugarsku i Rumunjsku). S obzirom na raspoložive resurse, proizvodne potencijale i stručnu radnu snagu, ovakav je trend objektivno nepotreban. Netko snosi odgovornost za takvo stanje! Naime, svi ozbiljni ekonomski analitičari upozoravaju da sadašnja stopa rasta BDP-a nije dostatna za rješavanje najkrupnijih pitanja hrvatskoga gospodarstva i traže od Vlade ambicioznije programe i projekte.

Sve analize i istraživanja pokazuju da se čak 80 posto stanovništva Hrvatske OSJEĆA siromašnim. Zašto je taj osjećaj prisutan? Sociolozi tvrde da taj osjećaj ‘stvara bespomoćnost i malodušje’ tvrdeći da su upravo to razlozi zbog kojih bilo koja Vlada mora istrajavati na provođenju niza reformi u socijalnoj sferi. Istraživanja GfK – Centra za istraživanje tržišta pokazuju da čak četiri petine svih kućanstava u nas nema dovoljne prihode za pokriće osnovnih troškova života. Granicom siromaštva smatra se po nekim međunarodnim mjerilima kad se više od trećine prihoda troši na prehranu. Po toj metodologiji je broj siromašnih u Hrvatskom društvu zasigurno znatno veći od brojke koju spominjemo.

Umirovljenici su preko svojih predstavnika u Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe i u razgovoru s predsjednikom Vlade iznijeli svoje stavove i neke konkretne prijedloge. Traži se promjenu formule za usklađivanje mirovina, ukidanje povlaštenih mirovina i njihovo izuzimanje iz mirovinskog sustava, zatim da udovice i udovci imaju pravo na dio mirovine svojih preminulih supružnika. Temeljni zahtjev iz umirovljeničkih redova je da mirovina mora biti odraz uplata doprinosa i ničega više.

Najave u Smjernicama ekonomske politike za razdoblje 2021- 2024. ne ostavljaju mnogo prostora za promjenu sadašnjega stanja siromaštva i položaja umirovljenika.

Očito je da ukupni gospodarski model mora ići na generalni remont. Postojeći mirovinski sustav koji počiva na nenormalnim odnosima svakako je dugoročno neodrživ.

Uloga umirovljeničkih udruga i HSU je da pomno prate sva razmišljanja u traženju putova da izađemo iz ukupne društvene krize, pa u okviru toga pronađemo i adekvatan model normalnijeg života i za umirovljenike. Pritom je najvažnije da se umirovljenicima vrati pravo na dostojanstvo kao rezultat i izraz ukupnog društveno- ekonomskog napretka i razvoja te pravo na sigurnost.

To zaista traži da ozbiljno preispitamo ukupnu politiku prema starenju i ljudima koji su ušli u opasnu (crvenu) zonu 60+. Puko zatvaranje očiju ne vodi u rješenja, a nemušti odnos vlasti prema ekonomskom i socijalnom statusu tih ljudi ne ulijeva optimizam. Konačno, stalno zaostajanje u standardu i kvaliteti življenja to neumitno potvrđuju.(Hul)

 

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?