Sa stalnom borbom oko problema smještajnih kapaciteta institucija za skrb starijh i nemoćnih, nailazimo na problematiku mlađih ljudi koji, zbog zdravstvene situacije, isto tako imaju potrebu za skrbnim institucijama no bez adekvatnog rješenja za njihov smještaj. Samim time, mlađe se osobe također smještavaju u domove za starije i nemoćne, što se ponekad i odnosi na mnogo mlađe osobe poput dvojice korisnika Doma za starije i nemoćne osobe u Sisku koji su tamo smješteni u svojim ranim 20-im godinama dok su danas u 40-im godinama života.
Primjer Josipa i Darka, koji su stopostotni invalidi, upozorava na problem na koji država za takve mlađe invalidne osobe, mahom socijalne slučajeve, nema drugih rješenja. S jedne strane, dobro je da imaju adekvatnu skrb, a s druge, za njih je takva situacija sve samo ne dobra.
Na tragu slučaja iz Siska, postavlja se pitanje koliko je sličnih slučajeva u Hrvatskoj na što je Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku odgovorilo kako je u hrvatskim institucijama za skb o starim i nemoćnim osobama smješteno preko 1.100 korisnika koji su mlađi od 65 godina. Najveći dio je smješten u državnim, županijskim, privatnim i obiteljskim domovima, dok je njih 117 smješteno u udomiteljskim obiteljima za odrasle osobe.
“Temeljem godišnjeg statističkog izvješća na dan 31.12.2018. godine (s obzirom da su podaci za 2019. u obradi) u nedržavnim – decentraliziranim domovima socijalne skrbi za starije osobe bilo je 359 korisnika mlađih od 65 godina, u nedržavnim – drugim (bez županijskih) domovima za starije osobe bilo ih je 378, u državnim domovima 3, kod drugih pravnih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi za starije osobe 83, dok ih je u obiteljskim domovima za starije osobe bilo 188” – odgovorili su iz Ministarstva.
Slučajevi sa mlađima od 65 su gotovo identični onima starijih osoba – narušeno zdravstveno stanje, uz nemogućnost pružanja brige i skrbi u vlastitom domu od strane članova obitelji. No, problematika koja se u ovome slučaju pokazuje je dobro poznati problem – smještajnog kapaciteta za starije. S obzirom da je ukupni smještajni kapacitet u svim institucijama za skrb diljem Hrvatske 25.423 mjesta, čak 4 posto smještajnog kapaciteta odnosi se na osobe mlađe od 65 godina za koje država jednostavno nema adekvatnih rješenje, no isto tako je to i problem ne kojem se – uopće ne radi.
Socijalne usluge se, ako je to moguće, korisniku pružaju u njegovom domu ili lokalnoj zajednici, radi poboljšanja kvalitete života i uključenosti u zajednicu. Prava u sustavu socijalne skrbi korisnik ostvaruje po načelu slobodnog izbora i pod uvjetima propisanim Zakonom o socijalnoj skrbi. Zakonski i strateški okvir do unazad 10 godina nije bio usmjeren na razvijanje alternativnih oblika skrbi i izvaninstitucijskih usluga te je potrebna skrb pružana većinom u institucijskim uvjetima. Stoga Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku provodi proces prevencije institucionalizacije na svim razinama (nacionalnoj i lokalnoj razini), a usko je vezan uz povećanje opsega i kvalitete socijalnih usluga u zajednici. Cilj ovog procesa usmjeren je i na poboljšanje kvalitete skrbi u ustanovama onim osobama kojima je potrebna dugotrajna i intenzivna skrb” – pojasnili su iz Ministarstva za demografiju.
