Turudić već godinama odbija bilo kakve poveznice s političkim životom ali izjavio: „Određen sam HDZ-om”

Ivan Turudić rođen je 1962. godine u Lugu Gradinskom, selu nadomak Virovitice. Nakon završene srednje škole u Virovitici, odlazi u Zagrebu na Pravni fakultet, gdje će diplomirati kod Zvonimira Šeparovića. Nakon diplome prava vraća se u Viroviticu, gdje je na Općinskog sudu odradio vježbenički staž.

Turudić je tvrdio kako mu u bivšem sistemu nije bilo dozvoljeno napredovati, po završetku Domovinskog rata imenovan je za suca Općinskog suda u Virovitici. Kratak predah od napredovanja u karijeri imao je za vrijeme mandata bivše ministrice pravosuđa Vesne Škare Ožbolt s kojom nije mogao pronaći zajednički jezik.

Uglavnom, sudac kojeg je vrh HDZ-a navodno nazivao “naš dečko” morao je čekati sve do 2010. godine, kada je prvo imenovan v.d. šefom Županijskog suda, a godinu dana kasnije dočekao je i službenu potvrdu svog imenovanja. Dok je sve vjerojatnije da će sada vjerojatno postati šef Visokog kaznenog suda.

Kroz vrlo bogatu i problematičnu karijeru veže ga se uz mnoge afere, koje mu baš i ne služe na čast.

Turudić je imao niz poznatih slučajeva, a jedan od najpoznatijih svakako je ubojstvo Ivane Hodak, za što je osuđen beskućnik Mladen Šlogar i to na 30 godina zatvora.

Nakon tog suđenja počinju suđenja članovima HDZ gdje sudac u većini presuda pogoduje „svojima“.

Jedno od najturbolentnijih svakako je bilo ono Damiru Polančecu, potpredsjedniku vlade u mandatu Ive Sanadera. Polančec je tada tvrdio (i to ovjerio kod javnog bilježnika) da mu je Vladimir Šeks mjesec dana prije suđenja rekao da je već osuđen i da optuži Sanadera. Šeks je, tvrdio je tada Polančec, bio u dobrim odnosima s Turudićem.

Kako je nizao poznate sudske slučajeve, između njih i onaj protiv Ive Sanadera, u javnosti je ipak postao poznat po svojim osebujnim političkim stavovima, prijateljstvom sa Zdravkom Mamićem, Tomislavom Karamarkom, Milijanom Brkićem i nekim ključnim svjedocima iz slučaja Fimi media te također nije skrivao želju da postane ministar pravosuđa u vladi HDZ-a.

Kao sudac, predlagao je zatvorske kazne od tri do pet godina za javno izrečene tvrdnje da je Domovinski rat bio građanski, posjetio je šator u Savskoj za vrijeme političkog prosvjeda “branitelja”, dok je tadašnjeg premijera Zorana Milanovića opisivao kao boljševika i monarha te da ako premijer smije reći da suci u Hrvatskoj namjerno krše zakon, što je to drugo nego nasilje s pozicija sile”, dok je SDSS-ovca Milorada Pupovca nazivao etnički pristranim.

Turudić je ispijao kave na javnim mjestima s Josipom Rimac u vrijeme USKOK-ove istrage protiv nje, ali i s Mamićem dok se u saboru govorilo o “isušivanju močvare”. Turudićeva kritika na račun bivše vlasti uz priznanje prijateljstva s tadašnjim šefom oporbenjaka, Tomislavom Karamarkom, bila je svakako presedan u europskom pravosuđu.

Uostalom, nikada nije bilo dvojbe koju stranku Turudić preferira. Uostalom, to je i sam priznao. “Određen sam HDZ-om. Nikad nisam bio član. Bio sam u Domovinskom ratu 1990. HDZ je bio taj koji je pokrenuo otpor u Hrvatskoj”, govorio je Turudić. No nije tu kraj kontroverzi. Prije šest godina bio je uvjeren da ga prate i prisluškuju, no policija ga je službeno demantirala.

Međutim na njegovu 50. rođendanu  popis uzvanika također je podigao veliku prašinu. Na toj proslavi bili su: Milijan Brkić, Zdravko Mamić, Vice Vukojević, Zoran Gobac i ostali uglednici povezani sa tadašnjim suđenjem Ivi Sanaderu.

Sudac Turudić ogriješio ne samo o Sanaderova ustavna prava, nego je presudom narušio europsku praksu. Bila je to velika blamaža za Turudića, no on je svejedno 2016. godine ponovno izabran za šefa Županijskog suda u Zagrebu. Tjednik Nacional objavio je svojedobno da su mu u tome navodno pomogli svojim lobiranjem njegovi prijatelji Zdravko Mamić i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić sa svojim interesnim grupacijama. I već tada mu je promaknula fotelja šefa Vrhovnog suda i to unatoč podršci aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, a navodni razlog bilo je njegovo prijateljstvo s Mamićem.

U posljednje vrijeme pod povećalom javnosti je radi prometnih prekršaja, a njegovo ponašanje u tim slučajevima moglo bi mu, zbog kršenja etičkog kodeksa sudaca, zaustaviti karijeru. Turudić tako već godinama odbija bilo kakve poveznice s političkim životom, no više puta je izjavio i dao do znanja da se u budućnosti vidi kao sudac Vrhovnog suda.

U više navrata napomenuo je da imovinske kartice odvjetnika i sudaca ne bi trebale biti javne, te iznio svoje mišljenje da je život u istospolnoj zajednici, koja je u Hrvatskoj, kao i mnogim drugim zemljama priznata, po njemu sramotna opcija.

Naime, nevjerojatno je da unatoč svim aferama i javnim pogreškama svih ovih godina, te stalnim naglašavanjem pripadnosti jednoj stranačkoj opciji i podilazeći osobama koje bi trebale biti osuđene, sudac Turudić je i dalje na mjestu na kojem  ima vrlo visoke ambicije. Ima li kraja korupciji u pravosuđu, hoće li netko i tome stati na kraj?