MITOVI I ČINJENICE O STARIJIMA

c) Strpljenje: osobu ne treba požurivati uslijed njezine sporosti, što može biti izuzetno frustrirajuće,

d) Ignoriranje: Ponekad će biti nužno primijeniti metodu ignoriranja, ukoliko pokušava privući pažnju drugih na neprikladan način, ne ignorira se osoba, već njezino neprikladno ponašanje (npr. osoba u bolnici zahtjeva da bude prva na redu, izbjegavati rasprave i „parničenja“ s njome, treba ignorirati ponašanja senilne osobe koja ne nanosi štetu ni njoj, niti drugima, prikladna ponašanja treba nagraditi pohvalom, smješkom ili kratkim razgovorom.

e) Poštivanje i prihvaćanje: Treba biti fleksibilan i uvažavati razlike među osobama, kao što se razlikuju mlađi ljudi, tako se razlikuju i starije osobe, te ne pokušavajmo promijeniti osobine ličnosti osobe od 70 ili 80 godina.

Od izuzetnog je značaja obratiti pažnju na specifičnost dobre komunikacije sa osobama oslabljenog sluha (odrediti na koje uho bolje čuje i usmjeriti govor na tu stranu, pomoći osobi da se nauči služiti slušnim pomagalom) kao i na specifičnosti dobre komunikacije s osobama oslabljenog vida (npr. predstaviti se imenom kod ulaska u sobu i prije početka razgovora, verbalno pojasniti svaku pisanu poruku, ukloniti sve opasnosti koje smetaju sigurnom kretanju i slično). Treba biti pažljiv i pristojan i u komunikaciji sa osobama s govornim oštećenjem (pr. izbjegavati dugotrajne razgovore, poticati neverbalnu komunikaciju), kao i sa osobama ograničenih komunikacijskih spsosobnosti, na primjer, uslijed moždanog udara ( osoba se ne smije ignorirati, ne nagađati o onome što želi reći, već treba promijeniti način komunikacije pr. pisane poruke. Takve osobe se ne smiju ignorirati ili zanemarivati, npr. „Pustite ga, on ionako ne razumije što govorimo….“, niti se obraćati vikanjem misleći da će bolje razumijeti povišene tonove, govoriti nestrpljivo ili ljuto „….Čujte ja imam jako puno posla, ako vas nešto zanima, pitajte nekog drugog…“.(Hul)