Tumori na mozgu češći su kod žena! Glavobolja i vrtoglavica samo su neki od simptoma

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

Svjetski dan oboljelih od tumora na mozgu, Dan sive vrpce, obilježava se danas, 8. lipnja kako bi se usmjerila pozornost javnosti na osobe suočene s ovom agresivnom i teško izlječivom bolešću, koja ima značajan utjecaj na život cijele obitelji i zajednice oboljelih osoba.

Važno je istaknuti potrebu za provođenjem dodatnih istraživanja s ciljem pronalaska učinkovitijih metoda liječenja te za dodatnom edukacijom o simptomima bolesti.

Incidencija tumora na mozgu iznosi 4-6/100.000 stanovnika, s većom pojavnosti kod žena. Neke vrste tumora tipične su za dječju dob, dok se druge javljaju samo u odrasloj dobi. Jake i česte glavobolje su najčešći početni simptom koji ukazuje na tumor na mozgu.

Češći simptomi su vrtoglavica, mučnina i povraćanje koji nastaju zbog pritiska tumora na okolno moždano tkivo. Također, kao simptom mogu se pojaviti poteškoće u govoru, pisanju ili računanju te može doći do promjene u raspoloženju osobe. Mogući simptomi tumora na mozgu su i nestabilnost u hodu, epileptički napadaji, oštećenje vida, oštećenje sluha, slabosti ekstremiteta.

Tumori na mozgu dijele se na primarne i sekundarne. Primarni nastaju u samom mozgu iz moždanog tkiva ili struktura u lubanjskoj šupljini (npr. moždane ovojnice, krvne žile, kost). Sekundarni tumori na mozgu su metastaze drugih tumora. Metastaze u mozgu najčešće potječu od raka dojke i pluća.

Također postoji podjela na dobroćudne (benigne) i zloćudne (maligne) tumore na mozgu, no svi tumori unutar lubanje su opasni zbog pritiska na okolno moždano tkivo. Najčešće dijagnosticirani dobroćudni tumor je meningeom, a najčešći i najagresivniji zloćudni tumor je glioblastom.

Meningeom je tumor moždanih ovojnica koji raste dugo i sporo. Kad naraste dovoljno velik, pritišće okolno moždano tkivo i izaziva simptome. Glioblastom je tumor moždanih stanica koji brzo raste i teško ga je razgraničiti od okolnog moždanog tkiva, što otežava liječenje operativnim putem, za razliku od meningeoma koji ima jasne granice pa je operativni zahvat relativno lakše izvesti.

Glioblastomi imaju vrlo lošu stopu preživljavanja, unatoč agresivnom liječenju koje se sastoji od maksimalne redukcije tumora, zračenja i kemoterapije. Ostali tumori na mozgu, poput meningeoma i neurinoma (nastalih iz živčanog tkiva) imaju bolju prognozu.

Lokalizacija moždanog tumora jedan je od najvećih problema kod liječenja, stoga neke tumore nije moguće odstraniti zbog blizine vitalnih struktura. Pravovremena dijagnoza i terapija su ključni jer je tada liječenje uspješnije jer nije došlo do metastaziranja stanica tumora

Operativni zahvat izvodi se kod otprilike 50 posto bolesnika s primarnim tumorom mozga. Nažalost, kod preostalih bolesnika u vrijeme dijagnosticiranja tumor je toliko narastao ili je takvog tipa da ga nije moguće operirati. Nekad je moguće napraviti samo palijativni zahvat. Otprilike 50 do 60 posto bolesnika poživi pet godina nakon dijagnosticiranja tumora na mozgu.

Sekundarni tumori na mozgu, odnosno metastaze su deset puta češće od primarnih. Razvojem liječenja malignih bolesti produljen je životni vijek bolesnika s malignim bolestima te veći broj bolesnika razvije metastaze u mozgu. To je dodatan razlog da se posveti pažnja očuvanju kvalitete života oboljelih, a time i njihovih obitelji.prenosi

Tekst: Ivana Šućur, dr. med., specijalizantica javnozdravstvene medicine, Odjel za promicanje zdravlja Službe za javno zdravstvo NZJZ „Dr. Andrija Štampar“

  •  
Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave