Tko će više zakinuti umirovljenike?

LITANIJE O MIROVINSKOJ REFORMI

Zanimljive se rasprave vode oko mi­rovinske reforme, pogotovo nakon što je ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić predstavio prve kon­kretne mjere, koje bi u primjenu trebale krenuti već od 1. siječnja 2019. MRMS se zajedno s HZMO-om i Regosom, izgleda, ozbiljno uhvatio u koštac s dva najveća problema, koja nam je čak i Europska ko­misija spočitnula krajem svibnja – finan­cijskom neodrživošću sustava i neade­kvatnim mirovinama.

Kao motive za pokretanje reforme na­vedeni su kratak prosječni mirovinski staž od 30 godina, visok udjel umirovljenika u mlađim dobnim kategorijama, mali broj umirovljenika s 40 ili više godina staža i nizak udjel prosječne mirovine u pro­sječnoj plaći od samo 41,86 posto. Sve to utječe na mirovinski sustav, kojeg smatra­ju zasad financijski održivim, usprkos de­ficitu od 17 milijardi kuna. No, svjesni su da bi to u budućnosti mogao postati oz­biljan problem. Ako tome još dodamo da je prosječna mirovina 2.345 kuna, a prag linije siromaštva u 2017. je bio na 2.180 kuna, ne čude ministrove najave kako bi bez reforme budući umirovljenici mogli imati u prosjeku 500 kuna niže mirovine od sadašnjih.

Stoga se u paketu mjera nove miro­vine reforme planira produljiti ostanak u svijetu rada i to povećanjem dobne grani­ce za odlazak u mirovinu na 67 godina i to već 2031., proširenje kruga umirovljenika koji mogu raditi na pola radnog vremena i primati puni iznos mirovine, ubrzanje izjednačavanja uvjeta za odlazak u miro­vinu kod muškaraca i žena, te prilagodba beneficiranog radnog staža suvremenim tehnologijama i uvjetima rada.

Ipak, najviše prijepora izazvala je naja­va kako će se svim umirovljenicima koji se u trenutku umirovljenja odluče prijeći iz drugoga u prvi stup omogućiti pravo na dodatak od 27 posto, nastao promjenom načina obračuna mirovina prije desetak godina. Dok ministar Pavić predlaže do­brovoljni izbor za prijelaz iz drugoga u prvi stup, menadžeri i direktori obveznih mirovinskih fondova žestoko reagiraju smatrajući taj potez, riječima Danijela Nestića „faktičkom demontažom drugog mirovinskog stupa”.

Demontaža demontiranog

O čemu se tu radi? Menadžeri miro­vinskih fondova slažu se s ocjenom ključ­nih problema u mirovinskom sustavu, ali se ne slažu s metodama njihova rješava­nja.   Dapače, zalažu se za jačanje drugog mirovinskog stupa, u kojeg su sadašnji radnici dosad „uložili” 94 milijarde kuna. Djelomičnu satisfakciju će dobiti u najavi postupnog povećanja doprinosa za drugi stup od po pola posto 2020. i 2022. godi­ne. No, to im nije utjeha s obzirom na to da projekcije pokazuju kako će 97 posto štediša u drugom stupu prijeći u prvi i spasiti se od 500 i više kuna manje miro­vine. Iako su analize pokazale kako će za isplatu dodatka od 27 posto biti potrebno 40 milijardi kuna u sljedećih 20 godina, što proračun može podnijeti, fond-menadžeri su ljuti jer će ostati bez dvostruko više novca. Stoga su na tribini u organiza­ciji medijske kuće Styria održanoj 2. srp­nja u hotelu Westin predložili svoje mjere.

„Doprinosi su zapravo porezi. Oni se uplaćuju, država ih daje fondovima da ih vrte i onda ih vraća nazad u proračun. To sada predlažu i to nema smisla. Ova refor­ma ne rješava pitanje budućnosti mirovi­na. Naši izračuni pokazuju da će udio mi­rovine u prosječnoj plaći nastaviti padati. Pad mirovina se neće samo tako lako za­ustaviti. Trenutno će, osobi koja je radila za prosječnu plaću, prva mirovina iznositi nešto malo iznad 50 posto te plaće. Za 20 godina to će biti manje, 48-46 posto. Po­stoje alternativni prijedlozi, a to je da se dodatak od 27 posto da svima i da sustav nastavi dalje funkcionirati.”, odrješit je bio Danijel Nestić s Ekonomskog instituta.

Petar Grbavac iz Raiffeisen mirovin­skog fonda je bio nešto rječitiji i otkrio neke podatke oko kojih bi se javnost ipak trebala zabrinuti.

„Podržavamo da i oni koji štede u oba stupa dobiju dodatak. Doduše njihova osnovica za proporcionalni dodatak iz pr­vog stupa će biti manja, a prema analiza­ma, neće biti potrebe da se daje dodatak na iznos iz drugog stupa. U osnovnim postavkama ovakvog mirovinskog sustava stoji da se stvaranjem privatne kapitalizirane štednje skida jedan dio tereta troš­kova s leđa države. U ovom slučaju drža­va je unaprijed osigurala sredstva i dala obećanje našim bivšim članovima, koji nemaju veze s OMF, da će im isplaćivati mirovinu u budućnosti”, otkrio je Grba­vac.     Doista, time bi budući umirovljenici imali državu koja im jamči cijelu mirovinu, a ovako im je dio mirovine iz drugog stu­pa u potpunosti podložan tržištu i mogu­ćoj propasti.

Mirovinci se boje stampeda

Ravnateljica Regosa otkrila je važan razlog koji bi onima kojima je ovo malo teže shvatiti, dao povoda da prijeđu u prvi stup i time se spase od daljnjeg osi­romašenja.

„Što se tiče kombinirane isplate sred­stava iz oba mirovinska stupa, sredstva se prebacuju u mirovinsko osiguravajuće društvo, a samo je jedno – Raiffeisen. Ono će zaračunati pet posto transakcijskog troška i s njim treba potpisati ugovor ka­kvu vrstu mirovine i način isplate korisnik želi”, otkrila je Iskra Primorac, te dodala kako je za 1.600 zahtjeva za kombinira­nom isplatom isplaćeno oko 165 milijuna kuna. Ravnatelj HZMO-a Josip Aladrović je pak otkrio da se ranijim dobrovoljnim prelaskom u prvi stup do sada okoristilo oko 16.000 osoba, dakle većina onih ko­jima je to bilo moguće, čime su privatni mirovinski fondovi ostali bez 1,67 milijar­di kuna.

Ostatak pro-OMF tribine je prošao uglavnom u ponavljanju zahtjeva za odustajanjem od isplaćivanja dodatka od 27 posto samo onima koji prijeđu u prvi stup, te žestokim obrušavanjem na najave o povećanju penalizacije za raniji odlazak u mirovinu. Litaniju o potezima Vlade završio je glasnogovornik financij­ske industrije    Danijel Nestić konstataci­jom kako „uzrok problema s mirovinskim sustavom nije izdvajanje u drugi stup, već izdvajanje u prvi stup, a tranzicijski trošak nije trošak jer Hrvatska u ovom tre­nutku ima 26 posto BDP-a ili preko 90 mi­lijardi kuna u mirovinskim fondovima na računima naših građana, namijenjenih isključivo za mirovine i nizašto drugo.” No svakom bi trebalo biti jasno kako drugi stup nije rješenje, već uzrok problema održivosti mirovinskog sustava.

Što hoće SDP?

Zanimljivo je što Mirando Mrsić, koji je htio potaknuti raspravu o razdvajanju radničkih i mirovina po posebnim pro­pisima, nije sudjelovao na tribini SDP-a, održanoj tri dana kasnije i 100 metara da­lje, u Novinarskom domu, iako se iskazao kao vjerni zagovornik banaka i drugog mirovinskog stupa. Ondje su Davorko Vi- dović i Branko Grčić iznijeli svoj plan za poboljšanje umirovljeničkog standarda pod nazivom „Imam pravo na dostojnu mirovinu”. A takva mirovina, prema nji­hovim prijedlozima, trebala bi biti skroje­na od davanja dodatka za 27 posto svim umirovljenicima, ali samo za proporcioal- ni dio mirovine iz prvog stupa; trećeg go­dišnjeg usklađivanja, koje bi bilo vezano za rast BDP-a, a u slučaju njegova pada, mirovine se ne bi dirale; promjenom „švi­carske formule” usklađivanja na omjer 80-20 posto u korist povoljnijeg indeksa rasta; davanjem 10 posto na mirovinu svih koji imaju 41 ili više godina radnog staža, te uvođenjem socijalne mirovine, koja je namijenjena starijima od 66 go­dina koji nisu stekli formalne uvjete za odlazak u mirovinu, a koja bi bila viša od socijalne pomoći i niža od najniže miro­vine. Sve bi to, prema izračunima trebalo koštati oko 1,48 milijardi kuna.

„Ako pitate gdje su izvori novca za sve ovo, oni su u državnom proračunu. Sada već imamo 1,8 milijardi suficita”, odmah je nakon izlaganja otkrio Davorko Vidović, i ostao živ i veseo, jer je opet, od 2002. godine kad ga je operativno uveo, ponovno spasio drugi mirovinski stup.

Ostatak ove tribine prošao je u raspra­vi oko sadašnjeg modela mirovinskog sustava. Vidović je otkrio kako su financij­ska kriza i nedobivanje drugog mandata odgodili povećanje doprinosa za drugi stup na 10 posto, jer bi to, kao, njegova stranka napravila za razliku od HDZ-a.

Oporbi žao što oni nisu povećali doprinose?!

No, zanimljivije od čitave rasprave i vrlo oštre kritike upućene Vladi kako SDP zapravo ne podržava niti jedan prijedlog osim isplate dodatka, bila je prikrivena konfrontacija između Vidovića, kolege mu Branka Grčića i Milivoja Špike iz Bloka umirovljenici zajedno. Iako nije povede­na ozbiljnija diskusija, vidjela se opreč­nost u stavovima. Dok se Vidović žestoko zalagao za jačanje drugog stupa, Grčić je bio blago protiv, pogotovo ako se ono vrši zakidanjem prvog stupa, jer, kako je konstatirao „to nije reforma i to nije rje­šavanje ove situacije, jer onda morate još ovih pola ili jedan posto od mirovinaca posuditi i onda još platiti 4-5 posto kama­ta i povećati tranzicijski trošak”. Kao da oni, SDP-ovci, nisu bacili državu u dugo­ve već 2002., samim uvođenjem drugog stupa! Ispada da je oporba ljubomorna na vladajuće što će oni povećati doprino­se za drugi stup!

Špika je pokušao razriješiti famu oko drugog stupa, njegovih doprinosa i aku­mulirane štednje na vrlo direktan način, ali kao da ga nitko nije ozbiljno shvatio.

„Percepcija o drugom stupu je jedno, a stvarnost drugo. Percepcija osigurani-ka jest da je ono što su uplatili njihovo, a stvarnost je da ne može biti nečije ono s čime ta osoba ne upravlja i ne raspolaže, a sa sredstvima iz drugog mirovinskog stupa korisnici ne raspolažu. Od 2002. su OMF-ovi kapitalizirali 90 milijardi, toliko i sad ima u njima, ali oni kažu kako su zaradili 34 milijarde. Kako onda nema tih 34 milijarde zarade, nego je i dalje 90? Problem drugog stupa je to što vlasnici OMF-ova rade s tim sredstvima štogod hoće”, iskren je bio Špika.

Sindikati budno prate

Što kažu socijalni partneri, kako u Vladi nazivaju sindikate i druge sudionike u Radnoj skupini za mirovinsku reformu? SUH podržava isplatu dodatka od 27 posto onima koji se dobrovoljno prebace u prvi stup, ali je protiv penalizacije i ubrzanja produljenja radnog vijeka do 67 godine. Glavne sindikalne središnjice, SSSH, NHS i HURS 12. srpnja uputili su otvoreno pismo svim vrhovima vlasti u vezi mirovinske reforme u kojem kritiziraju rad Radne skupine, tvrdeći kako se relevantni podaci dobivaju tek nakon rasprava, koje se održavaju jedva jednom mjesečno. Osvrću se i na konkretne prijedloge, pa tako, uz mnoštvo argumenata, pohvaljuju dulji ostanak u svijetu rada, dok su protiv podizanje dobi na 62 godine za starosnu mirovinu dugogodišnjeg osiguranika. Neprihvatljivo je i ubrzano izjednačavanje uvjeta za odlazak u mirovinu muškaraca i žena, zbog demografskih razloga. Neprihvatljivi su sindikatima i penalizacija umirovljenika te umirovljenje uz zadržavanje radnog mjesta, iako nemaju ništa protiv da se pravo na rad proširi i na prijevremene umirovljenike. Pozdravljaju dobrovoljni prijelaz iz drugog u prvi stup, ali ne bez analize dugoročnih učinaka.

Milan Dalmacija