Foto:atma.hr
Smatra se da kosa ostaje povezana s dušom i nakon njezinog razdvajanja od tijela. Ona simbolizira svojstva duše, sabirući u duhovnom smislu njezine vrline. Otuda dolazi kult svetačkih relikvija kod kojih se vrlo često koriste pramenovi kose. Kroz kontakt s njima ljudi su vjerovali da će ostvariti preuzimanje kvaliteta koje su bile prisutne kod određene svete osobe.prenosi
Kosa ima izuzetno snažno simboličko značenje. Njezino korijenje nalazi se ispod kože i pri tome je osnaženo sustavom krvnih žilica. Već sama činjenica da izrasta ispod kože kosu je povezalo s našim unutrašnjim sadržajima, fantazijama, mislima i željama. Ona govori o stanju glave onoga kojemu pripada.
Prljava, zapuštena, masna i nepočešljana kosa u pravilu se povezuje s neorganiziranim životom, ali istovremeno i s asketizmom koji donosi neovisnost o tijelu i svjetovnim sadržajima. Budine umirene kovrče sugeriraju prosvijetljenu uravnoteženost, Apolonovi zlatni pramenovi ga kao boga sunca povezuju s njegovom nebeskom ulogom, Dionizova tamna kaotična kosa iskazuju ekstatičnost i opijenost vinom, Harry Potterova crna stršeća kosa označava nekonvencionalne ideje i magijske moći.
Kosa u sebi sadrži DNK i na taj način omogućava precizno određivanje osobnih karakteristika svog vlasnika. Njezinim proučavanjem može se ustanoviti je li osoba okrenuta individualizmu ili konformizmu, slobodi ili inhibicijama, čak i religiju, profesiju, politička uvjerenja, te idole iz javnog života s kojima se dotični identificira.
Vitalnost kose je izuzetno velika. Pošto su stanice kose koja izbije na površinu kože već mrtve, nju možemo rezati bez ikakvog bola i pri tome biti sigurni da će odrezane stanice biti nadomještene novima.
Nakon što umremo kosa ne priznaje našu smrtnost i bez ikakvih problema nastavlja sa svojim rastom. Prilikom otkrića različitih fosiliziranih ostataka ljudskih tijela iz drevne prošlosti sveprisutna duga kosa im u pravilu daje sablasnu životnost.
Prvi znakovi da se u nama događa neka važna transformacija mogu se primijetiti na kosi. Od davnih vremena, upravo je ona igrala vrlo važnu ulogu prilikom različitih inicijacijskih procesa. Dosezanje zrelosti uobičajeno se označavalo ritualima u kojima se razbarušena mladenačka kosa oblikovala u uobičajene frizure.
Pri tome je pojavljivanje sijede kose označavalo stjecanje zrelosti, mudrost, autoritet, ali i postepeno umiranje.
Kosa je imala vrlo važnu ulogu i pri isticanju individualnosti žena. Kratka kosa koju su krajem devetnaestog stoljeća počele nositi označavala je potrebu žena za većim pravima i slobodom izražavanja. Nije nimalo čudno što je vrlo skoro postala i zaštitnim simbolom feminističkog pokreta.
Muškarčeva kosa označava snagu, hrabrost i potenciju, pa tako pojavljivanje ćelavosti ugrožava njegove dotadašnje pozicije. Istovremeno žena izražava svoju privlačnost češljanjem kose i provlačenjem prstiju kroz nju.
U praksi kršćanskih crkava sve što se odnosi na kosu predstavlja različite simbole. Pustinjaci su puštali kosu da raste. Slijedeći pristup Nazarenaca, samotnici nisu nikada smjeli upotrijebiti britvu ili škare. Tek u srednjem vijeku pustinjaci su počeli rezati kosu jednom godišnje. Kod njih se kosa nije smatrala ukrasom. I kasnije svi oni koji su predano pristupali vjeri, i muškarci i žene, bili su u znak pokore ošišani. Odrezati kosu starijem čovjeku bio je znak ovisnosti, neka vrsta stavljanja pod okrilje. Smatralo se da je snaga u nošenju dugih kosa, pa njihovo rezanje poprima značenje gubitka moći.
Vijesti:
Najčešće kronične bolesti kod starijih osoba
Zašto se zapravo svađamo?
VIDEO: Pogledajte što zapravo znači stariti?
Kod laika žene nisu smjele nositi kratku kos,u osim u vrijeme pokore. Pokajnici obiju spolova bivali su nagovarani da odrežu kosu. Klement Aleksandrijski i Tertulijan nisu dopuštali ženama da boje kosu ili nose vlasulje. Te su zabrane proizlazile iz duha pokajništva, koji je branio vještine zavođenja.
Važnost koja se pridavala kosi bila je tolika da je neposluh u tom pogledu mogao spriječiti ulazak u crkvu ili ga lišiti vjerskog ukopa. Rezanje kose mladićima pratile su molitve. Drevni i srednjovjekovni sakramentari sadrže molitve za takve prilike.
