Zdravko Marić nije posve siguran je li novi nadimak koji je dobio rezultat pošalice ili pogrde, no autorstvo njegove porezne reforme može se doista pripisati stripovskom junaku Superhiku, koji uzima siromašnima, da bi dao bogatima. Njegovo obrazloženje zašto siromašni ostaju siromašni, a bogate će država nagraditi većim plaćama, kaže da je jednostavno, jer danas u sustavu poreza na dohodak, u kojem je više od dva i pol milijuna građana, 915 tisuća ne plaća porez na dohodak, pa se njima ništa ne mijenja. Osoba koja sada plaća 200, 300 kuna, mi nju ne možemo osloboditi za više od tog iznosa. Osoba koja ima visoku plaću, bit će „rasterećena”. Možda to tako može kod poreza na dohodak i plaća.
No, može li tako i kod umirovljenika? Kad bi se dosljedno primijenila nova porezna stopa za umirovljenike od 24 posto, siromašniji bi postali još siromašniji, a da su hrvatski umirovljenici siromašni, to znaju i europske statistike koje našem Superhiku na gostovanju u Hrvatskoj nisu zanimljive. Svaka treća starija osoba je siromašna, četvrti smo na EU ljestvici siromašnih starica i staraca, a relativna mirovina u domovini je niža od relativne mirovine u svim drugim državama nasta- lima na tlu bivše unitarne države. Tako je kod nas 2015. prosječna mirovina iznosila 38 posto prosječne plaće, a u BIH 44 posto, Srbiji 47 posto, Crnoj Gori 57 posto, Sloveniji 58 posto i Makedoniji 60 posto. K tome su u tim zemljama cijene u odnosu na europske puno niže, dok su u Hrvatskoj čak i cijene „europeizirane”.
I što je Superhik smućkao u svojoj litri kiseliša za umirovljenike? Kad je vidio da bi bio razapet od strane raspamećenih i gladnih umirovljenika ukoliko im opali unificirani porez od 24 posto (nakon što je ukinuo onaj od 12 posto), iz rukava je izvukao magičnu odluku o umanjivanju tog poreza za 50 posto. Nije šija, nego vrat. Ostaje, dakle, isti niži porez za umirovljenike, ali zašto baš 50 posto, to nitko ne bi mogao razložno argumentirati, pa ni Superhik nakon dvije litre kiseliša koji mu pojačava moć.
No, kad primijenimo tu njegovu matematiku, ispada da umirovljenici s mirovinama do 6.000 kuna dobiju iste mirovine kao i do sada, ali zato onoj manjini umirovljeničkih bogataša progresivno povećava mirovinu, tako da npr. onaj s
kuna dobije povećanje od 260 kuna, s 9.000 kuna dodatnih 390, a sa
kuna čak 780. Neke ugledne udovice s po 20.000 mirovine tako bi dobile za 2.870 kuna povećane mirovine, neka im se nađe.
Jer, poskupljuju kruh i mlijeko, ide gore cijena lijekova, a sve to zapravo znači da će mirovine siromašnih realno padati, pošto bi najmanje 75 kuna mjes e c n o trošili više zbog samo ova tri poskupljenja. Pravedan model? Siromašnim tako na Superhik uzima, a bogatima daje, kako ne bi osjetili udar poskupljenja. No, urna i lijes pojeftinjuju, pa je poruka ovog ministra financija jasna – poželjno je smanjiti broj živih umirovljenika, a njihovim potomcima olakšati ukop.
Da je upotrijebio malo više srca, em- patije i razuma, ovaj ministar bi za umirovljenike ponudio do 3.800 kuna neoporezivog dijela ili čak do visine prosječne plaće u prethodnoj godini od 5.711 kuna – 60 posto umanjenja od pune stope poreza od 24 posto. To jest, kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći iznosio samo 38 posto (sada oko 39 posto), bilo bi logično zaokružiti porez za umirovljenike na 40 posto. Tako bi prosjek ostao približan postojećem, ali bi nepravda bila izbjegnuta.
Ova je Vlada izabrala svoju stranu. Stranu Superhika, što je pošalica samo u kontekstu obrane zdravog razuma, a pogrda iz rakursa 500.000 siromašnih umirovljenika, sakupljača plastičnih boca, kopača smeća i korisnika javnih kuhinja. Zaustavite vlak koji je sišao s tračnica!
Piše: Jasna A. Petrović
