Ženama u hrvatskoj visokoj politici sigurno neću osporiti obrazovanje, znanje i fizičku privlačnost, ali…
Naime…prije izvjesnog vremena svjedočili smo “proboju” u politiku jedne zgodne žene populističke retorike. Temeljem porijekla i habitusa nije bilo razloga za sumnju u njene časne namjere. Samo nekoliko mjeseci kasnije (ili se meni učinilo tako brzo), žena se pogubila u vlastitoj histeriji okupanog domoljublja. Bruna Esih sve je više nego dama u politici.
Ili nabreklih karotida zapjenjeno lamaće rukama u Saboru…ili se budalasto smije na događanjima koja su sve samo ne mjesta na kojima treba klaunovskim osmjehom pozirati “za uspomenu”.
Ovih tjedana ponovno svjedočimo “proboju” jedne druge zgodne žene “s pedigreom” u visoku politiku. Za razliku od prethodne, ova svoju histeriju ni na tren nije držala pod kontrolom pa svjedočimo njenom razbacivanju ironično-sarkastičnim frazama primjerenijim socijaliziranom “kočijašu” nego dami u politici kojoj bismo mogli i (možda) trebali pokloniti povjerenje.
Dalija Orešković u politiku ulazi pljuckajući po svojim protivnicima/protivnicama…gotovo prijeteći.
Žene bi u politiku, iznosim svoje osobno mišljenje, trebale unositi osjećaj mjere, logiku koja tako često nedostaje njihovim muškim kolegama i…odlučnost (u baršunastoj rukavici) lišene potrebe za revanšizmom.
I ne, nisu one jedine žene u politici kojima želim prigovoriti (malo mi je mjesta), ali su trenutno pojačano u fokusu javnosti…i kako da ja da držim prste podalje od tipkovnice???
Ena Šimek Šuplika
