STARIJE OSOBE I STRAH – U strahu su velike oči

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

Strah je u pravilu negativ­no emocionalno stanje izazvano novim, naglim podražajem koji je opasnost za pojedinca, bila ona stvar­na ili nestvarna. Strahovi su naučene emocionalne reak­cije na iznenadne podražaje iz okoline ili plod naše mašte. Jedini urođeni strah je strah od gubljenja podloge. Svi ostali strahovi su naučeni tijekom života kao rezultat interakci­je pojedinca i okoline. Strah, kao i bol, štiti tijelo od daljnjih oštećenja, svojom intenzivnom neugodom i isključivanjem svih drugih stvari koncentri­ra tijelo na obranu onoga od čega prijeti opasnost.

     Stariji ljudi se uglavnom boje negativnih iznenadnih promjena emotivnih stanja koja su upravo sada, u vrije­me pandemije koronavirusa, najčešća pojava. Prije svega najjači je strah od zaraze, jer kod starijih osoba je moguć vrlo težak tok bolesti, nužna je hospitalizacija, a vrlo često je potreban smještaj na bol­nički tretman u slučaju vrlo teških oblika bolesti. Stariji u pravilu ne izlaze iz stanova bez potrebnih maski za lice i ne odlaze na prigodna druže­nja u svoje udruge. Prijatelji i članovi obitelji ne posjećuju jedni druge jer se boje zaraze.

     Starije osobe postaju pomalo paranoidne i zbog straha se osamljuju.

     U posljednje vrijeme sve je češći i strah starijih od raznih varalica koji koriste upravo starije osobe kao objekte za svoje prljave namjere i prijevare. Javljaju se telefonom nepo­znati ljudi i predstavljaju kao direktori banaka i kažu da su u banci utvrdili da ima je prilikom podizanja mirovine isplaćen krivotvoreni novac i da će sada doći iz banke službenik kako bi preuzeo taj novac i zamijenio ga ispravnim. Ljudi povjeruju jer to je sigurno istina kad se javlja direktor banke. Kako se ponekad radi o relativno malim svotama novca, ali i zbog svije­sti starije osobe, ove prijevare ostaju ponekad i neprijavlje­ne. Ostaju crne brojke. Znam gospođu koja to nije rekla ni svojoj djeci jer su je oni često upozoravali na slične pojave, ali kaže da je sve bilo tako kul­turno i ugodno profesionalno izvedeno da se i sama stidjela svoje naivnosti.

     Jedna od najdrskijih prije­vara starijih osoba dogodila se prije nekoliko godina kad je jednu korisnicu doma prili­kom izlaska iz doma presrela mlađa uplakana žena i rekla da je iz doma upravo izlazeća hitna pomoć odvezla njenu majku u bolnicu. Ona sada ide za njima jer je došla majci u posjet iz drugog grada i nema novca pa moli ako joj može ona posuditi. Kako je i sama trebala podići novac u banci, pozvala ju je da ide s njom u banku. U banci je podigla novac i dala 3.000 kuna ne­poznatoj ženi koja je otišla. Po povratku u dom je shvatila da je prevarena i prijavila je prijevaru, a kako su kamere u banci snimile nju i njenu pra­tilju, počiniteljica je uhićena, osuđena, ali oštećene (još je jedna žena bila oštećena) nisu nikad dobile nazad svoj novac.

     I prodaje na kućnom pragu postale su sve češće, pa starije osobe sve manje otvaraju vrata nepoznatim osobama jer se boje krađe ili prijevare. Jedna suradnica mi je pričala kako njena susjeda s kata više niti ne izlazi iz stana jer je uvjerena da dok nje nema kod kuće netko otvara vrata njenog stana i ukrade joj novac. Strah od prijevare ili krađe ponekad prelazi i u patološke oblike ponašanja starijih osoba.

     Stariji gospodin dolazi re­dovito k meni u Psihološko savjetovalište Povjereništva SUH-a u Zagrebu na razgovor najmanje jednom mjesečno jer tvrdi da mu svakoga dana netko krade novac. Isto tako, kaže, pao je jer je netko bacio na njega uroke. Najvjerojatnije je zaboravio gdje je potrošio novac ili ga je sakrio da ga lopovi ne nađu i zaboravio gdje.

     Najgori oblik straha koji kod starijih osoba izaziva najteže posljedice je strah od bolesti. Strah od bilo koje bolesti, jer sada je rizik ići liječniku gdje postoji mogućnost da se zaraze koronavirusom. Moguća zara­za užasava sve starije osobe. Smrtnost, pak, pokazuje da su strahovi opravdani.

     Druženja starijih su ograni­čena, a samoizolacije su užasne. Mnoge starije osobe su patološki organizirale svoj život. Unutar obitelji su također reducirani posjeti. Prošla je već cijela go­dina dana tijekom koje smo se nadali i vjerovali da će proći pandemija i da ćemo mirno provesti ljeto. Vjerovali smo da ćemo i svi biti cijepljeni i tako biti zaštićeni.

     Koliko god se borili sa stra­hom, vjerujem da će sve dobro završiti. A sad za optimizam i nadu nekoliko aforizama o strahu.„Strah je dobar kome ga Bog da” ili „Pusti strah da uđe u tebe, da prođe kroz tebe i da zapali cijelo tvoje biće”, ali nije loše ni ovo:„Kad ne bude ničeg osim straha, i dalje ćeš biti ti”.(Glas umirovljenika)

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?