‘Skrivena bogatstva Hrvatske‘: Obilazak Kerumovog ‘Pršuta‘, kluba u Slovenskoj 9 i Vidoševićevih bunkera umjetnina mogao bi biti turistička atrakcija

Jednako tako, kako se u Saboru zakoni “samo” izglasavaju, dok se u većini slučajeva zapravo dogovaraju na sastancima koalicijskih partnera, tako se i na lokalnoj razini, najvažnije odluke često dogovaraju na sastancima i privatnim druženjima daleko od očiju javnosti, na nekim „tajnovitim“ mjestima. Nitko u tome ne bi vidio ništa loše, dapače, kada bi se u donošenju odluka poštovali zakoni i pazilo da ne dolazi do sukoba interesa. Međutim, svima nam je itekako jasno da tražimo nemoguće i ne izvedivo.

Jednako tako, bivša premijerka Jadranka Kosor živcirala nas je svojim čestim pozivima na kavu, na koju je pozivala političke kolege i (ne)istomišljenicima, ali ta kava ipak nema primjesa koji bi nas navodili na sukob interesa i korupciju kao, kad se ekipa malo “opusti” uz koju litru, narezano, muziku, i kako je već sve poznato…

Ukoliko u svemu tome ima i dodatak urote, elitnog okupljanje u biranom krugu te tajni dogovori da ne govorimo vrlo intimni, po nekoj tradiciji uz dobru hranu i piće, ne treba nam puno kako bi shvatili da takva druženja dovode u pitanje i demokratske procedure. Nakon takvih događanja, ne možemo, a da se ne zapitamo, krše li političari takvim ponašanjem i neke zakone, osim što jednostavno ne rade po običajima demokratskog načina vladavine, koja u hrvatskoj nikad nije ni zaživjela. Postaje li demokratska procedura tek kao alat za ostvarivanje nečijih privatnih interesa?

Hrvatska je zapravo idealan prostor za napraviti idealnu turističku ponudu, koja bi bila temeljena na mitu, korupciji, kršenju zakona, krađama i zataškavanjima.

Možete si samo zamisliti grupu udivljenih Japanaca kad bi ih se, nakon obilaska Peristila, odvelo ravno – pred Kerumov “Pršut”, Ili pred  klijet gradonačelnika Oroslavlja, gdje ima materijala za barem jedan sat priče o nedavnim dogodovštinama iza zatvorenih vrata. Da ne spominjemo ekskluzivu poznatog kluba Dragana Kovačevića na adresi Slovenska 9 u Zagrebu. I još kad bi, recimo ruski, turisti shvatili da su tamo, srame uz rame, ćaskali i vladajući i oporbenjaci, pa čak i predsjednik države, predstavnici vojske, novinari… sreći ne bi bilo kraja.

Mogla bi se isplanirati i izrazito atraktivna ruta obilaska kuća i vikendica zbog kojih su proteklih godina neki ministri ostali bez svojih udobnih fotelja. Krenuvši od Brača i bivšeg ministra Lovre Kuščevića, pa tako redom… Moto bi mogao biti: zaboravljene, ali ne i zapuštene nekretnine!

Pa vrlo zanimljiv obilazak vikendica, od samoborske Milana Bandića, u kojoj je nakon njegova uhićenja 2014. pronađeno više stotina umjetničkih slika; pa do vile Nadana Vidoševića na zagrebačkom Gornjem Prekrižju ili ranča s bazenom kojeg je bivši šef HGK-a, izgradio u Gorskom kotaru… I zagrebačka kuća Ive Sanadera u Kozarčevoj ulici, odakle su policajci u civilu dugo iznosili zaplijenjene umjetnine, svakako bi bila nezaobilazna postaja na „turističkoj ruti“ tog tipa… Bilo za strane, ili za domaće turiste.

Upoznajte skrivena bogatstva Hrvatske, mogao bi glasiti slogan navedenih turističkih ruta. Nekad smo imali “stazama revolucije”, sad bismo mogli pisati povijest “stazama tranzicije”.

U vrijeme pandemije, treba se boriti za svakog gosta i svaku kunu! Očito jednu takvu izvanpasionsku ponudu samo treba “staviti na papir”, te ju uvrstiti u svakodnevnu turističku ponudu, čime bi provod i zarada bili zajamčeni!

Korupcija predstavlja društveno neprihvatljivu pojavu koja izravno ugrožava ljudska prava, razara moral te ugrožava stabilnost i gospodarski napredak države. Osim što je u suprotnosti s pozitivnim zakonskim propisima, ona predstavlja i devijaciju temeljnih društvenih načela. Stoga borba protiv korupcije predstavlja osnovni preduvjet za razvoj otvorenog i demokratskog društva. Ukoliko se ne možemo boriti protiv nje, možemo biti poduzetni i tako zaraditi još koju kunu ili euro.