MATICA PREDLAŽE DONOŠENJE „MALOG USTAVA“ ZA UMIROVLJENIKE!

Deklaracija o osnovnim i neotuđivima pravima umirovljenika i starijih osoba, jedan od ključnih prijedloga Matice umirovljenika Hrvatske, koji se pojavio još prije deset godina, ponovno dobiva na aktualnosti, jer se radi o vjerojatno najvažnijem dokumentu za umirovljenike i sve one koji se zalažu za umirovljenička prava i njihov bolji materijalni i društveni položaj. Cilj je da u Saboru takav dokument podrže sve stranke koje drže do umirovljenika, konsenzusom, a da svaka dade svoj aktivni doprinos poboljšanju sadržaja u Deklaraciji. Do sada je bilo puno podrške, odbijen nije, a vrijeme prolazi.

Na nedavnoj sjednici Izvršnog odbora Matice umirovljenika Hrvatske, koja je održana online, predsjednica Matice umirovljenika Hrvatske , mr. Višnja Fortuna je u svom izvještaju koji je jednoglasno prihvaćen, naglasila da „Projekt Senior 2030 – Tematska mreža za politiku aktivnog starenja u Hrvatskoj“ ima za krajnji cilj „donošenje Deklaracije o osnovnim i neotuđivim pravima umirovljenika i starijih osoba koja će biti upućena Vladi i Saboru na usvajanje“. Istovremeno i u novom upravo usvojenom Programu rada Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe je navedeno da je jedan od zadataka “izrada Deklaracije o osnovnim i neotuđivim pravima umirovljenika i osoba starije životne dobi“.

Stoga valja podsjetiti na sadržaj i temelje prijedloga u Deklaraciji koju su podržale sve umirovljeničke udruge, čak je to jedini dokument kojeg su podržale i sve tadašnje umirovljeničke stranke, a podršku je dobila i od brojnih skupština županija u Republici Hrvatskoj.

Skupština Matice umirovljenika Hrvatske, jednoglasno je usvojila prijedlog teksta Deklaracije još u prosincu 2012. godine, koji se naravno, može mijenjati, posebno sada kada je prošlo podosta vremena od njegovog prvotnog sadržaja. Važno je znati da je već i sama ideja od velikog značaja, a prije svega iz tri osnovna razloga. U analiti Matice utvrđeno je da se u Ustavu Republike Hrvatske, nigdje ne spominju, niti ima čak unesen pojam „umirovljenici“ ili „starije osobe“, a kamo li njihova posebna prava. Istovremeno postoji Rezolucija Ujedinjenih naroda koja sadrži načela za ljude starije dobi, a i Europska socijalna povelja, ima slična rješenja za zemlje Europske unije. Zašto Republika Hrvatske nije to ugradila u svoj Ustav, a prošlo je već toliko godina koliko smo članica i Ujedinjenih naroda i Europske unije? Drugim riječima, cilj je da se donese Deklaracija na prijedlog Matice, koja je spremna prihvatiti i dodatne izmjene i dopune teksta, ali pod uvjetom da on cjelovito zahvati rješavanje problema umirovljenika i starijih osoba na trajnijoj osnovi i da to bude „mali ustav“ za umirovljenike i starije osobe.

Polazna osnova za Deklaraciju, za koju je 2010. godine inicijativu dao član Skupštine Matice i predsjednik Matice umirovljenika Istarske županije Bruno Stermotić, je da se konačno u Vladi i Saboru usvoji dokument koji će jamčiti temeljna prava umirovljenicima i starijim osobama i da to bude pravi doprinos cjelovitom poboljšanju njihovih životnih uvjeta umirovljenika.

Već tada u prijedlogu Deklaracije je navedeno „da se događaju krupne promjene u demografskim kretanjima s naglim porastom broja starijeg stanovništva i da se ubrzano povećava broj umirovljenika u odnosu na broj zaposlenih“ te da zbog problema gospodarskog razvoja „stariji ljudi zapadaju u sve veće materijalne i socijalne teškoće“.

Piše: Savan Tomašević

Stoga je zatraženo da Republika Hrvatska na vrijeme, ovom Deklaracijom, utvrdi dugoročnija rješenja s ciljem stvaranja stabilnijih i sigurnijih uvjeta življenja starijeg stanovništva. To znači da radi na takvom sustavu koji će jamčiti da umirovljenici i stariji ljudi neće snositi razmjerno veći teret rješavanja gospodarskih i socijalnih problema, nego da će se to ravnomjerno raspoređivati na načelima solidarnosti svih generacija, usklađenim s dokumentima UN-a i Europske unije. Stoga se može jednostavno zaključiti da je Deklaracija pošla od dokumenata Ujedinjenih naroda i Europske unije, s ciljem da se praksa iz Europe i Svijeta o rješavanju problema starijih ljudi pretoči u Republiku Hrvatsku, a ne da, kako sada stvari stoje, umirovljenici u Hrvatskoj budu na samom dnu po svom materijalnom u društvenom statusu.

Kako je moguće, na primjer, da prosječna mirovina bude svega 37 posto prosječne plaće, što nije ni u jednoj zemlji Europe, onoj koja je članica Europske unije i onoj koja to nije. Istina je da je Deklaracija zahvatila šire pojmove koje bi se morali riješiti pa i pitanje definicije mirovine, koju nismo vidjeli u ni jednom našem državnom dokumentu. U prvom prijedlogu Deklaracije stoji da je mirovina „osnovno i neotuđivo pravo umirovljenika stečeno radom i uplatom doprinosa, koje Republika Hrvatska utemeljuje kao osobno imovinsko pravo zaštićeno Ustavom i zakonima RH“. Je li to ta definicija ili neka druga, koja ne bi smjela puno odstupati, stvar je rasprave, ali bi bilo dobro da se zajednički utvrdi.

Pri tome je naveden i članak koji kaže da se realna visina mirovina, stečenih radom i uplatom doprinosa „ne može umanjivati odlukama državnih organa“.

Uz ostalo, tekst Deklaracije zahvaća sve segmente koji se odnose na umirovljenike i starije osobe. Tako predlaže da Republika Hrvatska preuzme svoj važan dio obveze i omogući starijim osobama slobodan izbor način života u svom domu, ali da će, upravo u skladu s dokumentima Europske unije u UN-a, pomagati u stvaranju boljih uvjeta za život starijim ljudima u cjelini. No, Republika Hrvatska ne sudjeluje izravno u programima gradnje domova za starije i nemoćne osobe, već bježi od toga, a Deklaracijom bi preuzela aktivnu ulogu zajedno sa županijama, gradovima i općinama. Činjenica je da se na smještaj u dom, čiji su osnivači županije, gradovi i općine, čeka i do deset godina, da su liste čekanja prevelike, da se mnogi umirovljenici niti ne javljaju na liste jer ne očekuju pozitivan odgovor, iznuđuje ovakav prijedlog u Deklaraciji. Cijene smještaja u domove su daleko iznad prosječne mirovine, a privatne ponude su iznad mogućnosti najvećeg broja umirovljenika. Na umirovljeničkim skupovima često se zahtijeva donošenje programa gradnje mreže domova umirovljenika, odnosno starijih osoba, poput dječjih vrtića jer se radi o sve nemoćnijim osobama. Jednako tako želje su kod mnogih i ostati što duže u vlastitom domovima, ali da se i to uvažava i osiguraju usluge koje će im to i omogućiti. (Hul)