Počelo je kišiti,
počelo je puhati,
počelo se mračiti
a ja se moram svlačiti.
Uskoro ću leći u krevet,
utonuti i bezbrižan san,
ujutro kad ću se probuditi
svanut će novi dan.
Novi dan za neki novi početak,
isti poslovi na radnome mjestu,
sve prerasta u rutinu,
ne osjećam nikakvu vedrinu.
Rutina, dosada i monotonost
kroz život se provlače,
sve je isto, ništa se ne događa,
zanimljivije je ako negdje izbije svađa.
Sa svađom ili bez nje svaki dan prođe,
godišnja doba se mijenjaju,
mladost odlazi, starost dolazi,
a sve to kroz beskonačnost prolazi.
Biserka Podhraški
