Razlike „baka-servisa“ u Zagrebu i Splitu
U dva najveća hrvatska grada, Zagrebu i Splitu, mnogo se toga razlikuje pa tako i baka-servis. Kolika je ta razlika i zašto dolazi do nje?
Na internet stranicama potražnja za dadiljama, odnosno tetama – čuvalicama, izuzetno je visoka za Zagreb, te vrlo niska za Split – drugi najveći hrvatski grad. Na samo jednoj od tih stranica, Dadilja.hr, za grad Zagreb je potražnja za tetama čuvalicama izlistana na 42 stranice dok je istovremeno za split izlistana na njih samo 4. Uzevši u obzir kako je Zagreb ipak mnogo veći grad od Splita te ima 5 puta više stanovnika, oglasa za Split je i dalje 3 puta manje. Kako to?
Naravno, odgovor koji se nameće i sam po sebi jest kako u Zagrebu ima izuzetno mnogo „pridošlica“. Kako je u ovoj centraliziranoj zemlji Zagreb središte svega, a posebice sjeverozapadne i sjeveroistočne Hrvatske tako je i središte edukacije. Studenti, posebice oni koji su i geografski bliže, biraju Zagreb među prvim opcijama za studij, te po završetku studija ili i čak prije, pronalaze svoje radno mjesto te i osnuju obitelj u tom gradu. Kako najčešće dolaze sami, dakle bez obitelji, tako i grade život koji je u svakodnevici odvojen od ostatka obitelji. A isto vrijedi i za radnike iz manjih mjesta koji su odlučili promijeniti mjesto života kako bi na radnom tržištu pronašli bolji posao.
Odvojenost od vlastitih roditelja, zagrebački „novi“ roditelji osjećaju u svemu pa tako i u nemogućnosti pomaganja oko male djece. Također u ovoj su kategoriji i „originalni“ zagrepčani koji žive u drugom dijelu ovog velikog grada te imaju roditelje koji žive jednostavno predaleko da bi svaki dan dolazili pričuvati mališane. Muke s javnim prijevozom te cijene taksi usluga dodatno otežavaju zagrebački baka-servis.
Također, još jedna važna stavka u Zagrebu upravo je svakodnevna dinamika te posao roditelja kojih često nema po 10 ili više sati kod kuće ako se uključuje putovanje s posla i na posao te duža ostajanja na poslu.
Tako dugačke smjene vrlo teško padaju i na bake i djedove koji nemaju energije čuvati djecu između 8-10 sati na dan, što za njih nije niti preporučljivo.
U znatno manjem Splitu za početak primjećujemo jednu vrlo veliku razliku važnu za baka-servis, a to je kako je naglasak radnog tržišta stavljen na turizam i management za razliku od zagrebačke industrije i managemanta. Bavljenje turizmom često donosi više slobodnog vremena kroz cijelu godinu te je lakše bake i djedove zamoliti da pripaze djecu na par sati dnevno nego da „odrade“ smjenu ili više dnevno.
Po pitanju mentaliteta, čini se da je Split više formiran oko obiteljskog života, te je suživot u obiteljskoj kući češći nego u Zagrebu gdje prevladava samostalni pristup životu.
