Puna usta ‘svetosti‘ nedjelje, no trgovkinje kažu: „Lipo je ić na misu, al‘ više meni vridi slobodan dan priko tjedna“

Hrvatska ide prema neradnoj nedjelji, odnosno smjerom polovice država EU u kojima je rad trgovina nedjeljom ograničen, uz izuzetke kioska, pekarnica, trgovina na crpkama, kolodvorima…

Mnogima su puna usta važnosti slobodne nedjelje i njezine “svetosti”, no stvaran život osim odlazaka na nedjeljnu misu uključuje i druge obveze svjetovne prirode; primjerice, odlazak liječniku, u banku, na općinu, neki sastanak u školi… A tada slobodan dan vrijedi više baš tijekom radnog dijela tjedna nego u nedjelju. Ovdje zato donosimo dvije drugačije priče protagonistica (prodavačica, identiteti poznati redakciji). Obje su “butige” u Splitu, a potonja radi u sklopu velikog trgovačkog centra. Djelatnice u njima na problem radne nedjelje gledaju manje kritično, a to su nam i argumentirale, piše Slobodna dalmacija.

Prva sugovornica žena je sa sela, a počela je raditi prilično kasno, u svojim tridesetima; u odnosu na raniju (neplaćenu) brigu oko stoke, familije i poljoprivredne radove, rad u trgovini dođe joj – veli ona – kao plaćeni godišnji odmor. Katolkinja je, ali priču o neradnoj nedjelji drži precijenjenom.

– Čujte, lipo je imat slobodnu nedilju, ali mene spasi kad iman i priko tjedna slobodan dan jer onda ne moran pisat dan godišnjeg za otić, na primjer, na pregled u bolnicu zbog kronične autoimune bolesti zglobova s kojon cili život kuburin. Moja je životna situacija takva da su mi dica već poodrasla pa im nije potrebna mama ka prije, a u fazi san razvoda od muža i potriba mi je za svakom kunom. Ako radin nediljom, na plaći to lipo osjetin, za dvi radne nedilje misečno ja platin struju; to nije za podcijenit. Ako iman slobodnu nedilju, drago mi je ako se potrefi pričest ili krizma nekome od rodbine, ali s druge strane onda mogu prikrižit slobodan dan unutar sedmice, a puno puta bi mi dobro doša – priznaje trgovkinja.

Zadovoljna je svojim poslodavcima, omogućeno joj je napredovanje i stalni ugovor, i u njezine ambicije u osamostaljivanju od supruga, o kojemu je ranije financijski ovisila, neradna se nedjelja baš i ne uklapa.

– Primijetila san da puno ljudi voli doć nediljon u dućan ka na neki izlazak. Čak i ako idu na izlet, prvo svrate u dućan kupit materijal za sendviče i sok; realno govoreći, nisu svi vjernici da nediljon idu striktno na misu, ali svi moraju jist – smije se naša sugovornica.

Od gorljive zagovornice nerada nedjeljom daleko je i druga prodavačica iz njemačkog lanca.

– Sve te priče o misi, nedjeljnom ručku i izletu u prirodu stoje, i po meni bi bilo idealno sljedeće: da se ne radi nedjeljom i još jednim danom po izboru u tjednu! Mislim da je tu šprancu već uveo Lidl, ali nemojte me uzeti za riječ – ograđuje se 50-godišnja prodavačica. E, tu nastaje puno veća frustracija od one vezane uz (ne)radnu nedjelju. No, krenimo redom…

– Dakle, ako imamo samo jedan dan u tjednu slobodan, meni osobno više odgovara da ne bude uvijek nedjelja jer, konkretno, ima dana kad moram ići na ultrazvuk štitnjače, a to sigurno ne mogu obaviti u nedjelju. Dakle, treba ti slobodan dan za pregled. Ili “obični” roditeljski sastanak; i za to mi treba slobodan dan, jer i to je događaj važan za moju obitelj, a ne samo misa, prenosi Slobodna dalmacija.

Ograničavanje rada nedjeljom u skladu je i s Direktivom o ravnoteži poslovnog i privatnog života koju je lani usvojio Europski parlament i koja mora biti uvrštena u zakonodavstva članica do 2022. godine.