Zasigurno postoji mnogo stvari u životu koje su naoko nelogične ali se uvijek ponavljaju kao po nekom neobičnom univerzalnom zakonu koji nepogrešivo radi. Namazana strana šnite kruha redovito će pasti na pod, USB stick ćete uvijek 3 puta pokušati ugurati u kućište iako postoje samo dvije mogućnosti, susjedni red na blagajni uvijek je brźi. Po tome zakonu funkcionira i kolektivna svijest u Hrvatskoj. Naime što više zakonodavna i izvršna vlast naprave loših poteza to je manja mogućnost da će bilo kakav prosvjed protiv toga uspjeti.Ljudi ne samo da više nisu spremni participirati u organiziranim prosvjedima nego ih zapravo sve češće smatraju štetnima po same sebe.Zašto je tome tako?
Vezane vijesti
Može li se biti etičan trgovac?
VIDEO: Pogledajte što zapravo znači stariti?
4 ključna problema starijih osoba u HRV.
Prosvjed radnika Uljanika
Pogledajmo recentne događaje sa brodogradilištem ULJANIK. Kada bi nekome potpuno neupućenom pokušali objasniti što se tu uopće događa trebalo bi prvo upoznati toga čovjeka sa akterima kojih ima više nego u romanima Agathe Christie.
Kao prvo tu su radnici koji su u jednome trenutku imali gotovo polovicu vlasništva nad pogonima. Zatim su tu upravitelji koji su tako hrvatski klasično upotrijebili najkvalitetnije dijelove kompanije za stvaranje vlastitih tvrtki. Tu su i fantomski sindikati u ulozi korektiva između države i radnika a čija je prava svrha zadržavanje statusa quo. Naravno tu su neizostavno i lokalna samouprava i država. No pojavljuju se tu i dva tajnovita lika čija ulogu ćemo saznati na kraju romana kada se otkrije tko je ubojica.
Slika: totalno.hr
Jučerašnji prosvjed koji je (kao i toliko puta do sada) najavljivan kao veliki početak promjena, na kraju je ispao neka vrst karnevalske povorke u kojoj je bilo baklji, Batmana, fekalija, parola sa lošim rimama i par predstavnika bizarnih “ljevičarskih” i ” nacionalsocijalističkih” stranaka kojima je ovo bila prilika da netko uopće i sazna za njih.
Jučerašnji prosvjed je pravi pokazni primjer kako i zašto u Hrvatskoj propada svaki pokušaj protesta protiv vlasti.
Kao prvo organizacija prosvjeda u pravilu se obavlja na vrlo loš način i u njihovoj organizaciji uglavnom sudjeluje vrlo heterogena skupina opcija koje nemaju nikakve dodirne točke.
Zahtjevi se svode na partikularne interese i tako su i artikulirani. Naravno da u društvu koje je izgubilo svaku trunku empatije tako artikulirani zahtjevi ne pokreću mase.
Jučerašnji prosvjed završio je obećanjem Vlade i uprave da će “pronaći banku s kojom će se dogovoriti isplata plaća za protekli mjesec”. Nevjerojatno je da neki prosvjed sa ovakvim povodom završi na ovakav način.
Već duži niz godina svjedoci smo različitih prosvjeda koji ne postižu apsolutno nikakve rezultate. Zvuči nevjerojatno da smrt popularnog pjevača može akumulirati veću energiju i skupiti nebrojeno više ljudi nego prosvjed protiv Ovršnog zakona koji ekonomski ugrožava gotovo četvrtinu hrvatskoga stanovništva.Radnički prosvjedi postaju svojevrsni karikirani sprovodi njihovim posrnulim tvrtkama a radnici na tim prosvjedima doimaju se poput glavnog lika romana Alisa u zemlji čuda.S jednom razlikom.Ovo nije san.
Dejan Šipov, Treća dob
