Prijeti nam demografski kolaps. Naselja izumiru, umirovljenici reformom još više gladuju a vlast nije briga!
Demografski kolaps
Mnogi umirovljenici sa novim reformom nisu dobili ništa a mnogi su i izgubili
Eurostat je krajem prošle godine objavio podatke koji pokazuju silazni trend opasnosti od siromaštva i društvene isključenosti u zemljama Europe, dok je u Hrvatskoj 27,9 posto od ukupnog stanovništva na rubu siromaštva što je svrstava u gornji dio zemalja s velikim postotkom opasnosti od siromaštva. U Hrvatskoj živi 27,9 posto ljudi na rubu siromaštva ili društvene isključenosti što je skoro 1,2 milijuna osoba.
Matica umirovljenika Hrvatske je na temelju svih svojih analiza došla do poražavajućeg podatka po kojem točno 50% umirovljenika, odnosno točnije 570,000 u Hrvatskoj, imaju prosječnu mirovinu svega 1.324 kune.
Nedavno je u izvješću Pučka pravobraniteljica potvrdila procjenu Eurostata u kojoj se nalazi podatak da je Hrvatska linija siromaštva iznosi 2.321kunu.
Ne možemo reći da vlast ne misli na najstarije. Vlada je odobrila povećanje najnižih mirovina na 3,13posto koji prima 253 tisuće umirovljenika.
Pogledajte to na sljedećem primjeru:
Umirovljenik koji je do kolovoza 2018.primao mirovinu u visini od 3.173 kune usklađivanjem u rujnu mirovina mu je narasla za nekih 80tak kuna. No pritom je izgubio pravo na besplatnu vožnju tramvajem i to zbog cenzusa.
Osobe s invaliditetom čije mirovine iznose oko 1290 kuna a koji su usklađivanjem mirovina dobile 12 kuna više izgubile su pravo na socijalnu pomoć od 200,00kn i to naravno zbog cenzusa. Cenzusa od dvije kune.
Takvih slučajeva po gradovima ima na tisuće. Postavlja se pitanje zašto se donose mjere koje nisu preispitane, koje međusobno nisu usklađene odnosno gdje povoljan učinak jedne poništava učinak druge, gotovo i samo uvijek na štetu korisnika. Besramnost stručnih aparata države.
Najveća opasnost je demografski kolaps
Veliku opasnost za održivi razvoj u hrvatskom društvu krije u sebi demografski kolaps koji prijeti urušavanju gospodarskog, a vezano za to zdravstvenog i mirovinskog sustava. Naglašeni proces starenja stanovništva, nerazmjer smrtnosti i rađanja, sve manji broj radno sposobnog, a time i sve veća nezaposlenost, ugrožavaju temelje na kojima počiva održivost ukupnog društveno – ekonomskog sustava.
U Hrvatskoj se dosada nije vodila demografska politika i to pokazuju veoma loši demografski trendovi. Rad kao proizvodni faktor neće moći biti dugo održiv bez stimuliranja nataliteta. Već sada je potrebno početi s demografskim rastom da bi se osigurao porast rada za 20 godina. A s obzirom na društvenu i ekonomsku klimu to neće doći spontano, već se treba osigurati ekonomskom politikom.
Javna pljuska kreatorima ekonomskih politika koji zadnjih 20 godina stvaraju relativno visoku stopu nezaposlenosti koja raste. Nisu znali stvoriti preduvjete da se taj strukturni problem razriješi. Ako se iz temeljna ne izmjeni odnos prema poremećenim demografskim (ne)prilikama nećemo imati potomaka ali ni budućnosti.
Neravnoteža između broja rođenih i umrlih
Posljednje dvije godine Hrvatsku je napustilo više od 100 000, pretežito mladih osoba i sa cijelim obiteljima. Ranija iseljavanja bila su više orijentirana na neobrazovane ljude i nekvalificirane kadrove a danas odlaze upravo obrazovani ljudi.
Naš najvažniji demografski deficit je nužno i najteži i najdalekosežniji strukturni problem i sve su analize dosada tako pokazale.
Hrvatska se nalazi u već dubokoj fazi demografskog izumiranja, To pokazuje struktura veličine naselja gdje 6759 njih ima manje od 500 stanovnika. Čak 2489 ima ispod 100, svako treće naselje manje od 300 a u njima je starosna struktura toliko nepovoljan da je onemogućena svaka daljnja reprodukcija. Posljedica svega dosada viđenoga biti će ubrzano izumiranje stanovništva.
„Demografija će određivati sudbinu hrvatskog društva.“, istaknuo je bivši predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić koji naglašava kako je Hrvatska ušla u treću fazu starenja u kojoj se javlja nepovoljna inverzija dobne piramide.
Iz svjetske banke upozoravaju da konflikte između socijalne i ekonomske održivosti koji dovode i do poremećaja u međugeneracijskoj solidarnosti. Upozoravaju da su mnogobrojne intervencije u mirovinski sustav još od 1995. na ovamo unijele određene nervnoteže koji imaju svoj nepovoljni fisklani efekt što se održava na cjelokupni mirovinski sustav.
Sada je već odavno jasno da vlada mora preuzeti više odgovornosti i s većom odlučnošču, bez stranačkih kalkulacija, ući u bitku za provođenje reformi koje bi ubrzale gospodarski rast, otvorile nova radna mjesta, stvorile mogućnosti povećanog izvoza te – udahnule određenu realnu dozu optimizma u našu svakodnevicu . Upravo je pomanjkanje realnog optimizma trenutno najveća boljka cijelog društva.
Društvo bez vizije i ambicija
Ova zemlja traži vodstvo s većim ambicijama. Ne možemo se i nećemo se zadovoljiti uspješnim makroekonomskim pokazateljima, kad oni u usporedbi s drugim zemljama , pokazuju da dalje relativno zaostajemo. Ne možemo i nećemo s neuspješnim stranačkim kadroviranjem zaustaviti daljni pad produktivnosti koji je toliko prosutan. Ne možemo i nećemo podobnošću zamijeniti kompetentnost. A uprasvo nam je ona u sve većoj mjeri potrebna. Ako ne promijenimo ponašanje u tom smjeru, ništa se neće promjeniti.
Sociologinja, SANDRA VUKUŠIĆ (Pratite više na: SOCIOLOGINJA, TREĆA DOB HRVATSKA)
