PRAVO I NEPRAVDA – kanabisa i ostaloga na hrvatski način

Puno smo puta u životu čuli onu poznatu sintagmu -“Pravo nije isto što i pravda”, mnogi od nas su možda i na svojoj koži istu osjetili.

Ipak postoji nešto mnogo gore, ono kada “pravo postaje isto što i nepravda”.

Vezane vijesti

U medijima je ovih dana odjeknula vijest da je sin bivšeg zapovjednika Hrvatske kopnene vojske uhićen jer mu je u stanu pronađeno 4,5 kg marihuane, 28 grama kokaina, 10500 kuna, 117000eura, digitalna vaga i uređaj za prešanje. On se branio da je drogu čuvao za nekog Toma Forda državljanina Srbije. Dobio je kaznu od 730 sati rada za opće dobro i 200 000kuna. Interesantno je da je sličnu kaznu dobio nedavno i njegov otac nakon suđenja u kojemu ga je USKOK optužio da je sudjelovao u pothvatu koji je državu i jednu malu slavonskobrodsku općinu oštetio za nekih šezdesetak milijuna kuna.

Ova vijest bi možda značila da se hrvatska pravosudna praksa počela tolerantnije odnositi prema posjedovanju opojnih sredstava ali se prije nepunih godinu dana hrvatsko pravosuđe znatno drukčije pozabavilo slučajem 39-godišnjaka iz jednog sela blizu Rijeke. Huanito Luksetić je čovjek koji ima uznapredovalu multiplu sklerozu koju je liječio uljem od konoplje. U tu svrhu uzgajao je 11 stabljika konoplje. Sutkinja je na vrlo čudan način izračunala da je to previše za njegove potrebe i čovjek je osuđen na dvije godine zatvora.

Ova dva potpuno različita slučaja sa potpuno različitim ishodom zajednički daju prikaz o stanju hrvatskoga pravosuđa danas. Država u kojoj bez neke značajnije pravosudne sankcije možete oduzimati živote djece na cesti, oduzimati živote nautičara na jedrilicama, pronevjeriti milijune, seksualno zlostavljati djecu. I netko neupućen bi pomislio kako se radi o ultra liberalnoj državi vrlo “mekog” pravosudnog sustava da se u isto vrijeme u istoj državi ne stavljaju starice u pritvor zbog neplaćenih računa ili nasilno privode bacanjem na tlo zbog nepravilnog prelaska preko pješačkog prijelaza.

Postoji izreka da znanje i pravda govore dok nepravda i neznanje urliču. Naše društvo koje se temelji na nepravdi i negativnoj selekciji očajnički vapi. Kompleksnost korupcije, nepotizma, klijentelizma i lošeg zakonodavstva dovelo nas je do stadija u kojemu postajemo imuni na vijesti poput ovih. Svako zanimanje za ovakve vijesti nestaje sa novim jutrom i naš osjećaj bespomoćnosti i apatija postaju svakim danom sve snažniji. Onaj prirodni osjećaj za pravdu koji nam je usađen, jednostavno se sve više zatomljuje.

Građani bi trebali postati svjesni činjenice da je država samo njihov servis i kao takvu bi je trebali početi i istinski percipirati.Pravda i jednakost u takvoj zajednici ne bi smjeli biti cilj nego sam temelj. Ono što je naša zadaća u budućnosti je da povećamo razinu naše individualne odgovornosti i počnemo kreirati društvo koje će na bolji način zadovoljavati potrebe ljudske zajednice. Pravo ne smije postati sinonim za nepravdu.

Dejan Šipov, Treća dob