Potres koji je u utorak pogodio Sisačko moslavačku županiju odnio je 7 života i napravio veliku materijalnu štetu. Donacije za pogođena područja i dalje pristižu iz svih dijelova svijeta.
Građani nisu čekali da ih netko pozove, sami su počeli spontano prikupljati pomoć i dovoziti ju stradalima u potresu.
No međutim uz ljudske i materijalne žrtve, počeli su se pojavljivati sve veći i veći problemi sa doniranjem namirnica od strane Crvenog križa. Sve je više pritužbi na njihov rad.
Povjerenje građana koji doniraju sredstva i namirnice teško je narušeno od institucija koje vladaju ovim teškim posljedicama potresa. Ali u muci se poznaju junaci, to su u većini slučajeva mali ljudi velikoga srca koji su se i u posljednjih par dana iskazali na terenu.
Humanitarci iz Njemačke oglasili su se i putem facebooka u grupi Tražimo ukidanje nacionalnog stožera.
Svoj put iz Njemačke do potresom razrušenih dijelova Hrvatske napisao je i gospodin To Mi koji je humanitarnu pomoć dostavljao iz Njemačke. Njegova objava glasi:
„Dobro jutro,i sretna nova Godina svim clanovina..
Imam potrebu nesto napisati nakon jucerasnjeg dana i pola neprospavane noci i slegnutih emocija….
Ljudi moji….. iz prve ruke sam vidio i dozivio sto se desava ovdje…(imam i slike,ali ne zelim ih postavljati iz postenja prema tim ljudima,ako netko zeli,,poslat cu ih u inbox)
Ovo je ziva katastrofa od neorganizacije…
Ja,kolega i njegova supruga
( koje necu imenovati,ali mislim da ce se sami javiti) smo krenuli iz Reutlingena jucer u jutro u 05:00 sati. Sve je bilo u redu,,granice otvorene,svi su nas pustali,,dok naravno nismo dosli do Bregane i nase strane.. tu pocinje….
Kolega je bio prvi,,i stane na kucicu od Hr strane,, da bi ga ovaj balavac od policajca od nekih 25,26 godina poceo maltretirati di mu je korona test,,kud idemo.. kolega je mu je lijepo objasnio da vozimo humanitarnu pomoc za Petrinju i okolna sela,i da je dan prije zvao sve zive institucije dali imamo prolaz i dobio je zeleno svjetlo naravno.
Da bi taj “nas cijenjeni” policajac na to rekao “citiram” KAKO SA JA ZNAM DA VI VOZITE POMOC????? bez obzira sto je vidio da imamo naljepnice na auto CRVENI KRIZ,POMOC ZA HRVATSKU,i auti natrpani do poda… mislim stvarno….
Nekako nas je pustio.. ajde proslo je…
Kad pocinje drugo….
Dolazimo u Sisak,nastavljamo prema malom mjestu,gdje nam je obecano da nas cekaju da cemo razvrstati po kutijama i uz pratnju ici podjeliti..
Dosli smo tamo,, a kad ono..( mislim da je nacelnica sela) nas je docekala bez kutija,, bez icega,,i samo rekla da to istovarimo tu i da odemo..da je sve u redu,,da imaju ljudi sve,da se ne brinemo
Mi naravno na to nismo pristali,,jer smo obecali ljudima koju su to donirali da dajemo u ruke kome je potrebno,,
Krecemo dalje prema selima,naravno sve jad i bjeda.. stajemo u DVD Hrvatska Kostajnica,, da nam isto ponovili,,naravno nismo pristali..
Kolega nazove jednog toliko dragog decka,, koji je ostao bez svega,i koji pozna ta okolna sela,,da ga pita zna li treba li nekome nesto,,
Mi smo se odmah zaputili prema tim selima,,
Kada smo dosli…. ja sam ostao bez rijeci….
Nitko ih nije obilazio,, ljudi nemaju NISTA,, ljudi spavaju po autima,,nemaju vode,,nemaju hrane…ALI NISTA. selo je udaljeno nekih 10km od Hrvatske Kostajnice..
Strasno…..
Stajali smo na cesti po noci,, pod svjetlima djelili hranu i vodu,da bih dosao jedan kombi civilne zastite i decko na svom mjestu je izasao i pitao jeli treba grijalica..
Mi smo njega pitali dali su isle sluzbe u ta sela gore,,mali nije imao pojma gdje su ta sela,,( mali je iz Zagreba i razumljivo je da ne zna)..
Kada smo mu objasnili o cemu se radi i odveli ga do tih sela,, i kad je vidio,, napravio je zivu uzbunu.. digao je i vatrogasce i vojsku i crveni kriz.. i jos nocas su krenuli prema gore u sela…
E to je samo jedan mali dio sto se desava tu….
Samo jedan mali dio…
Skladista puna,to je tocno,, Crveni Kriz pun svega,,to je tocno… A LJUDI GLADNI,ZEDNI I BOSI…..pa koga tu koja JEBE…..
Ljudi ako budete isli idite,po selima nositi direkt u ruke..nikome nista ne davati,,a pogotovo opcinama i crvenim krizevima…Toliko.“
Emocije se još nisu slegle, stanovnici najteže pogođenih područja i dalje strahuju od novih podrhtavanja tla, a za onaj jedan komadić kruha traži se i potvrda iz općine.
