Parkinsonova bolest je druga po učestalosti kronična neurodegenerativna bolest, odmah iza Alzheimerove. Procjenjuje se da u svijetu ima oko 10 milijuna oboljelih, a u Hrvatskoj se njihov broj kreće između 10 i 15 tisuća. Procjene ukazuju na to da će gotovo svaka 50. osoba starija od 65 oboljeti od ove bolesti, a broj dodatno raste s dobi, pojasnio je neurolog dr. Vladimir Miletić iz Klinike za neurologiju KBC-a Zagreb, za portal 24Sata.
Parkinsonovu bolest prepoznaje se po motoričkim simptomima. Među njima je najvažnija bradikineza, ili otežan početak kretnja ili smanjenje amplitude i frekvencije pokreta tijekom izvođenja ponavljajuće radnje. Međutim, jednako tako može biti prisutan tremor ruku u mirovanju, koji djeluje kao da brojite novce i počinje asimetrično na jednoj strani tijela, te povišen mišićni tonus, ili rigor, odnosno krutost koja se tijekom ispitivanja očituje kao jednoliki otpor pri izvođenju pasivne kretnje. Jednako tako važno je reći da pojava tremora ruku ne podrazumijeva nužno Parkinsonovu bolest, jer gotovo trećina bolesnika nema tremor na početku bolesti, a neki bolesnici ga nikad ni ne razviju. No, bolesnici koji imaju tremor dominantni tip bolesti imaju sporiju progresiju, iako se tremor možda čini dramatičnim simptomom, pojašnjava liječnik. Trenutak u kojem motorički simptomi postanu vidljivi, zapravo predstavlja tek jedan od šest stupnjeva bolesti (točnije treći).
„U zadnje vrijeme sve je jasnije da Parkinsonova bolest ne počinje kad se pojavi tremor, ili kad čovjek primijeti da mu je ruka usporenija, da mu se mijenja rukopis i slično, već deset i više godina prije pojave samih motoričkih simptoma. U toj fazi mogu se javiti značajni nemotorički simptomi, poput smetnje pražnjenja stolice (konstipacija), gubitka njuha, depresije, ortostatske hipotenzije (pad krvnog tlaka u stojećem položaju) i smetnji spavanja, odnosno REM poremećaja spavanja koji označava neobično ponašanje u snu (vikanje, pričanje, pokreti udovima, kao da bolesnik ‘proživljava svoj san’)“ pojašnjava neurolog. Kombinacija ovih simptoma u čovjeka srednje životne dobi treba pobuditi sumnju na mogući razvoj Parkinsonove bolesti, dodaje.
„ Bolest ima progresivan tijek, no srećom sporo progresivan. Razvoj simptoma je teško predvidjeti: Uz klasične motoričke simptome, s napredovanjem bolesti se može razviti i cijeli spektar nemotoričkih simptoma, od poremećaja pažnje, depresije i apatije, halucinacija, demencije, paničnih napada, preko učestalog mokrenja ili hitnog nagona za mokrenjem, znojenja, seksualne disfunkcije – hiperseksualnosti, erektilne disfunkcije, suhoće očiju i drugih. Tu su i refluks i povraćanje, mučnina, opstipacija ili inkontinencija stolice, smetnje njuha, parestezije, sindrom nemirnih nogu, poremećaji spavanja, pojačana dnevna pospanost, ružni i uznemirujući snovi, nesanica, apneja u snu i slično. Kod nekih pacijenata bilježe se i pojačani umor, dvoslike, porast težine ili anoreksija te edemi nogu“, nastavlja dr. Miletić.
Tko je u povećanom riziku od razvoja Parkinsonove bolesti?
Nekada se kao jedini način potvrde Parkinsonove bolesti uzimala biopsija mozga i patohistološka analiza uzorka, dok se danas u obzir uzima i ‘klinička potvrda’, koja uključuje neurološki pregled i kontinuirano praćenja bolesnika i njegovih reakcija na lijekove. Sama dijagnoza ne postavlja se na temelju jednog pregleda, već dugoročnog praćenja bolesnika.
„Poznato je da određene bolesti iz spektra atipičnih parkinsonizama mogu duže vrijeme (i do 5 godina) nalikovati klasičnoj Parkinsonovoj bolesti, a tek nakon nekog vremena se pokažu u pravom svjetlu. Stoga su neophodno redovite kontrole neurologa, kao i redovite korekcije terapije. Još uvijek nema lijekova za bolest, odnosno onih koji bi promijenili njen tijek, jer je proces neurodegeneracije zasad nezaustavljiv, no lijekovima se može ‘maskirati stanje’„ kaže liječnik. Smisao liječenja zasad je ublažavanje simptoma, pa kad se pojave klasični motorički simptomi savjetuje se i uvođenje terapije, dodaje.
Napredovanje bolesti zahtijeva i modifikaciju terapije, odnosno postupno povećavanje doza lijekova, pa je važno odrediti hoće li potencijalno povećanje doze imati povoljan učinak na simptome ili može izazvati neželjene učinke, osobito kada znamo da su određeni simptomi bolesti kao što su govor, gutanje, položaj trupa, hod i tremor vrlo otporni na lijekove. Zbog svega toga izuzetno je važno da je pacijent koji iz uzima pod redovnom kontrolom – pojašnjava dr. Miletić.
Inače, uzrok Parkinsonove bolesti nije poznat. Pretpostavlja se da bolest nastaje međuigrom genskih i okolišnih čimbenika. Starija životna dob jedan je od faktora rizika, no može se pojaviti i u mlađoj dobi. Takvi oblici bolesti uglavnom su genetski uvjetovani i predstavljaju 5 do 10 posto oboljelih, kaže liječnik.
PRVI SIMPTOMI PARKINSONOVE BOLESTI
