Parkinsonova bolest je kronični, progresivni, neurološki poremećaj, karakteriziran patološkim gubitkom dopaminergičnih neurona u mozgu.
Ujedno, Parkinsonova bolest je druga najčešća neurodegenerativna bolest te najčešća bolest poremećaja pokreta i predominantno se javlja kod bolesnika starijih od 65 godina. Starenje društva dovest će u budućnosti do još veće pojavnosti bolesti, a projekcije predviđaju da će neurodegenerativne bolesti, na svjetskoj razini, premašiti rak kao vodeći uzrok smrti do 2040. godine.prenosi
Parkinsonova bolest trenutno pogađa više od 6 milijuna ljudi u svijetu uz pojavu 60 tisuća novih slučajeva godišnje, a procjenjuje sa da u Hrvatskoj živi oko 15 tisuća oboljelih osoba.
Dob je jedan od najznačajnijih faktora rizika. Pojavnost bolesti kod osoba starijih od 65 godina iznosi između 0,5 i 1 posto, dok se kod osoba u dobi od 80 godina i više, bolest javlja u čak 3 posto slučajeva. Diljem svijeta, procijenjena godišnja stopa Parkinsonove bolesti iznosi između 9,7 i 13,8 novih slučajeva na 100 tisuća ljudi. Bolest ne diskriminira te se javlja u svih rasa i u oba spola, no pojavnost je malo češća u muškaraca. Oko 5 do 10 posto slučajeva javlja se obiteljski. Stopa smrtnosti među bolesnicima s Parkinsonovom bolesti veća je do 3.8 puta nego u općoj populaciji.
Rizični čimbenici koji povećavaju mogućnost razvoja bolesti uključuju pojedine lijekove, toksine poput pesticida, herbicida i otapala, ponavljane traume glave, cerebralnu anoksiju, a u novije vrijeme i neravnotežu crijevne flore, tj. mikrobiote. Svi navedeni podaci govore u prilog o tome da je Parkinsonova bolest veliki javno-zdravstveni problem, koji će sa starenjem populacije sljedećih godina biti još više izražen.
Parkinsonova bolest se može podijeliti na pet stadija, s time da prva dva stadija određuju ranu Parkinsonovu bolest, treći srednje razvijenu, dok zadnja dva stadija određuju naprednu fazu bolesti, u kojoj su bolesnici ograničeni u svakodnevnom funkcioniranju.
Bolest obično počinje asimetrično, uz inicijalno prisutne simptome na jednoj strani tijela, koja postaje jače zahvaćena kako bolest napreduje. Dodatne kliničke značajke uključuju smanjenu mimiku lica, tiši glas i pognutost trupa prema naprijed. Dodatno, značajni ne-motorički simptomi mogu se javljati prije, usporedno s i nakon početka motoričkih simptoma. Ne-motorički simptomi poput promjena raspoloženja, problema sa spavanjem, disfunkcije autonomnog sustava i kognitivnih poremećaja, u konačnici mogu uzrokovati više invaliditeta i potrebe za pojačanom skrbi od motoričkih simptoma.prenosi
Trenutačni standardni terapijski pristupi baziraju se prije svega na nadoknadi nedostajućeg neurotransmitera, dopamina. No, dugotrajna uporaba navedenih lijekova povezana je s razvojem motoričkih fluktuacija i nevoljnih pokreta, posebno kod osoba mlađe životne dobi.
Tekst: prof. dr. sc. Fran Borovečki, Voditelj Odjela za neurodegenerativne bolesti i neurogenomiku, KBC Zagreb
