PADOVI KOD STARIJIH OSOBA

Pad je događaj kada se osoba iznenada nađe u položaju iz kojeg bi se brzo morala ispraviti, a to ne može pa pada na tlo ili na nižu razinu. Usporenije reflekse i smanjenu brzinu ispravljanja krivog položaja imaju uglavnom stariji ljudi.

Svjetske zdravstvene organizacije izvještava kako svake godine pad doživi jedna trećina osoba starijih od 65 godina, a učestalost padova se povećava s dobi.

PADOVI KOD STARIJIH OSOBA- POGLEDAJTE KAKO IH SMANJITI?

Rizični čimbenici odgovorni za nastanak padova u starijoj dobi su mnogobrojni: dob, spol, poremećaji ravnoteže, oslabljen vid i sluh, bolesti koštanog, mišićnog i živčanog sustava te druge kronične bolesti.

Padovi se mogu spriječiti poznavanjem rizičnih čimbenika kao i mnogim preventivnim mjerama.

Padovi kod osoba starije životne dobi i savjeti za prevenciju pada

Naime, starije osobe koje su doživjele težak pad, često gube i samopouzdanje  pa  počnu izbjegavati kretanje, čime sve slabija aktivnost znatno utječe na samopouzdanje, te se razvija začarani  krug  koji stariju osobu prerano prikuje uz krevet.

Prema nekim istraživanjima, na manjem broju uzoraka, za okolnosti u kojima su se dogodili padovi 45,8% ispitanika se izjasnilo da su se spotaknuli od prag ili neku drugu izbočinu, na neki drugi dio namještaja njih 12,5%, nemoć/slabost razlog je kod 20,8%, vrtoglavice kod 16,7% ispitanika, alkoholiziranosti kod 2,1%,  dok je neki drugi uzrok kod 2,1% osoba. U najvećoj su mjeri zastupljeni  vanjski  faktori, spoticanje od prag ili druge izbočine kao glavni čimbenici pada.

Ipak većina padova ipak se pripisuje djelovanju čimbenika između vanjskih opasnosti te povećane osjetljivosti pojedinca kao posljedice koju nam donose starosti i bolesti. Međutim, osobe koje u starijoj životnoj dobi zadrže sportski duh i  nastave aktivan život, puno će lakše podnijeti sve tjelesne i funkcionalne promjene koje se događaju u pokretačkom sustavu za kontrolu i održanje dobre ravnoteže. Vježbanje smanjuje rizik od pada i nikad nije kasno da se započne sa svakodnevnom fizičkom aktivnošću uz dozu opreza.

Lako je zaključiti  da  postoje poveznice  između  pada, bojazni od pada i tjelesne aktivnosti u starijih osoba, te da su u najvećoj mjeri kao uzroci pada navedeni vanjski faktori. Naime, kako bi prevencija padova uopće bila učinkovita, treba se  provoditi  kontinuirano i  opsežno, te je  uz  zdravstvene  djelatnike  važno sudjelovanje i ostalih djelatnosti poput građevinara,  arhitekata,  planera,  javnih  medija, i ostalih. Veoma je važno  povećati razinu znanja o rizičnim i zaštitnim čimbenicima vezanim uz padove u starosti, te educirati o njihovim posljedicama, raditi na povećanju  spremnosti  za  organizirano  ili  samostalno bavljenje tjelovježbom te povećati svijest i educirati starije osobe o nužnoj potrebi i korisnošću prilagođavanja mjesta stanovanja u smislu smanjivanja vanjskih čimbenika za pad. U budućnosti je veoma važno posvetiti još veću pozornost istraživanjima percepcije starijih osoba o rizicima i opasnosti od padova.

Jasno je da svaka starija osoba mora postati svjesna svojih novonastalih ograničenja i mora svoj život, svoje ponašanje podrediti njima, čime se smanjuje opasnost od pada i ozljeđivanja.