Hrvatska država je u cijelosti zakazala s izgradnjom novih smještajnih jedinica u javnim domovima za starije. Naime, ne samo da ne radi na izgradnji novih domova, nego ne nudi ni alternativnu, niti izgrađuje sustav koji bi starijim osobama, svu potrebnu podršku i pomoć mogao ponuditi u vlastitom domu. Društvo je sve starije pa bez kvalitetne skrbi nećemo još dugo moći opstati.
Prema posljednjim podacima DZS-a iz 2019. u Hrvatskoj je stopa rizika od siromaštva u osoba starih 65 ili više godina iznosila čak 30,1%. Međutim, starije osobe u Hrvatskoj su uglavnom financijski neovisni, te sami podmiruju sve troškove u svom domaćinstvu. Iako, vrlo veliki broj njih čak i financijski pomažu svoju već odraslu djecu. Većina ih posjeduje vlastitu nekretninu što im pruža određenu materijalnu sigurnost i neovisnost.
Do prije kratko vremena zbog nepovoljne ekonomske situacije i velikog broja nezaposlenih, umirovljenicima se je pružala vrlo mala, ili gotovo nikakva mogućnost za ostvarenje dodatne zarade od neke vrste plaćenoga rada. Izmjena Zakona o radu omogućila je umirovljenicima da uz zadržavanje pune mirovine mogu raditi do polovice punog radnog vremena. Tako je ta izrazito pozitivna i vrlo dobro prihvaćena mjera, ukoliko uzmemo u obzir visok stupanj ostarjelosti u Hrvatskoj, niske mirovine i manjak radne snage u nekim djelatnostima.
Veliki dio zemalja povećao je dobnu granicu za odlazak u mirovinu s ciljem da što dulje zadrže starije stanovništvo na radnom mjestu kako bi i na taj način smanjili rast iznosa potreban za isplatu mirovina. Rezultat toga je porast udjela osoba u dobi između 65 i 74 godine koji ne odlaze u zasluženu mirovinu. Stopa zaposlenosti 2019. u ovoj dobi bila je 9,6%, a Hrvatska se sa 5,4% nalazila pri dnu ljestvice. Faktori poput fleksibilnijeg radnog vremena i radni raspored, lakši pristup usavršavanju i dodatno učenje određene bi poslove učinili atraktivnijima za starije i zadržali ih dulje na radnom mjestu. Važno je naglasiti kako prema rezultatima istraživanja stariji radnici imaju ona znanja i vještine koje mladi nemaju, ili ih još nisu stekli.
Hrvatska kao i većina zemalja, skrb o starijima temelji na neformalnim pružateljima skrbi. To su prvenstveno bračni partner, zatim djeca, onda drugi članovi obitelji, prijatelji i susjedi. No, radi promjena koje doživljava jedna obitelj – smanjenje broja članova, veći broj razvoda, manji broj djece, zatim iseljavanja mlađih članova (djece i unuka) u inozemstvo kao i ravnopravnog obrazovanja te zaposlenosti žena (koje su uvijek u većem broju pružatelji skrbi), stariji su ljudi danas izloženi većem riziku nego ranije generacije da neće imati pored sebe nekoga iz obitelji tko bi im pružio skrb u njihovu domu. Uzimajući u obzir sve navedene promjene, obitelj je glavni izvor materijalne, emocionalne i praktične sigurnosti svojim članovima. Tako razvoj i dostupnost suvremenih tehnologija suvremenim obiteljima omogućuju pružanje materijalne, te emocionalne potpore na daljinu, praktična potpora moguća je isključivo osobnim kontaktom, međutim, na to u prvom redu utjecaj ima geografska udaljenost između skrbnika i starije osobe.
Starije osobe u Hrvatskoj bez obzira na dob, trude se živjeti samostalno i neovisno, brinući se sami za sebe, a tek u krajnjoj nuždi oslanjaju se većinom na članove svoje obitelji. Oni koji ih njeguju i skrbe o njima najčešće su bračni partneri, češće supruge nego supruzi. Možemo reći kako je razlog tome spolna struktura starijeg stanovništva. Iako se rađa veći broj muške nego ženske djece, s povećanjem dobi raste udio žena, te one brojčano prevladavaju u starijim dobnim skupinama. U Hrvatskoj u ukupnom broju starih 65 i više godina 59% je žena i 41% muškaraca. Ovakva razlika utječe i na bračni status i veličinu kućanstva u starosti, a time uvelike i na njihovu kvalitetu života. Spolne razlike u bračnom statusu u starosti obično se objašnjavaju činjenicama da žene u prosjeku žive dulje od muškaraca, nerijetko su mlađe od svojih supruga te se u kombinaciji s očekivanim trajanjem života povećava vjerojatnost da će ostati udovice. Stoga život u samačkom kućanstvu često dovodi do pogoršanja financijske situacije pojedinca, raste i potreba za uslugama kako bi stariji mogli ostati živjeti u vlastitu domu, time raste doživljaj osamljenosti i stvarna društvena izolacija. Samački život starijim osobama prihvatljiviji je i manje stresan ako je to njihov vlastiti izbor i ako, osim obitelji, imaju više-manje redovite kontakte s prijateljima i susjedima. Rezultati brojnih istraživanja su pokazali da kroz procjenu kvalitete svog života starije osobe na tron stavljaju kvalitetu društvenih odnosa, a tek poslije na red dolaze zdravlje, aktivnosti i funkcionalna sposobnost,piše novac.hr
Tako su u Hrvatskoj organizirane dnevne aktivnosti namijenjene starijim osobama koje žele zadovoljiti svoje potrebe za druženjem i aktivnim provođenjem slobodnog vremena i na taj način produžiti svoj ostanak u vlastitom domu i izbjeći onaj neugodni osjećaj usamljenosti, no u nedovoljnoj mjeri. Poznato da je jedan od značajnijih razloga za odlazak starije osobe u institucionalni oblik skrbi upravo usamljenost.
