NOVO DOBA – UTOPIJA

Čovječanstvo polako ulazi u novo doba,

                                            zauvijek će sa svijeta nestati zloba.

                                            Vladat će poštenje, dobrota i blagostanje,

                                            svatko će imati svoje imanje.

                                            Čovjek će čovjeku vjerovati,

                                            nitko ni na koga neće loše djelovati.

                                            Prijateljstva i druženja postat će čvrsta,

                                            izrodit će se neka nova vrsta.

                                            Ljubav će posvuda svijetom vladati,

                                            samo iz vedra neba kiša će padati.

                                            Lažima se nitko neće služiti,

                                            nitko nikoga neće tužiti.

                                            Povjerenje i sreća zaokupit će cijeli svijet,

                                            na svakom koraku mirisat će cvijet.

                                            Svi će u cvijeću uživati

                                            i cvjetne snove snivati.

                                           Sudovi i zatvori postat će okupljališta ljudi,

                                           gdje će svi biti zadovoljni i dobre čudi.          

                                           Svatko će svakome ruku pružiti,

                                           ljudi će se s mirom i ljubavlju družiti.

                                           Potresi neće više zemlju tresti,

                                           konačno će se priroda sa čovjekom sresti.

                                           Glazba i pjevanje zaokupit će sva bića,

                                           više se neće piti alkoholna pića.

                                           Sve će nekako drukčije postati,

                                           nikakvog zla više neće ostati.

                                           Ratova, tuge i žalosti će nestati

                                           plakanje i jadikovanje će prestati.

                                           Prolijevanja krvi više neće biti,

                                           svi će samo bistru vodu sa izvora piti.

                                           Bolest – ta pošast ljudskog roda

                                           nestat će već u začetku svoga ploda.

                                           Ljudi neće životinje ubijati,

                                           zdravo će sjeme iz zemlje klijati.

                                           Za sve će biti dovoljno hrane,

                                           svi će međusobno dijeliti banane.

                                           Sjeme mržnje više nikada neće proklijati,

                                           samo sjeme ljubavi svagdje će se sijati.

                                           Riječni tokovi neće se mijenjati zbog  brana,

                                           nestat će iz uporabe riječ zabrana.

                                           Bez granica, ljudi će se slobodno kretati,

                                           nitko nikome neće smetati.

                                           Policije i zakona neće trebati,

                                           zlo više nikada neće vrebati.

                                           Božja će ruka svako biće voditi,

                                           nitko nikoga neće uhoditi.

                                           Čovječanstvo vjekovima sniva takav san,

                                           možda će ipak jednom svanuti i taj dan.

Biserka Podhraški