Nemoralnim ugovorom do nekretnina umirovljenika
Ugovori o doživotnom uzdržavanju su uvijek „skliski teren“ zbog toga što imaju vrlo visok rizik iskorištavanje teške životne situacije umirovljenika. Stariji ljudi koji su daleko od obitelji ili pak sami, bolesni i umorni od teškog života često nemaju drugog izbora te potpisuju ugovore za koje ni sami često ne znaju što sve sadržavaju. Time podliježu iskorištavanju od strane „grabežljivaca nekretnina“ i svojih teško stečenih materijalnih vrijednosti.
Najnviji primjer očitog „grabežljivca“ dolazi u obliku ni manje ni više – velečasnog Ivice Rebića, ujedno i bivšeg ravnatelja Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije. Rebić je u 2018. godini sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa Krešimirom Jezildžićem, umirovljenikom koji je u trenutku potpisivanja ugovora imao 76 godina.
Člankom 5. ugovora, velečasni Rebić obvezao se Jezildžiću pomagati u svakodnevnim poslovima, pribavljati hranu, lijekove, odjeću, obuću i ostale potrepštine, pripremati obroke, skrbiti o čišćenju, higijeni i pranju rublja. Rebić se obvezao da će o Jezildžiću isključivo brinuti u njihovim kućanstvima, ili u slučaju bolesti, u bolnici.
Krešimir Jezildžić preminuo je 12. siječnja ove godine, u trenutku kada je velečasni Rebić bio – na skijanju, a njegovo tijelo je pronađeno tek tri dana kasnije, kada su susjedi pozvali policiju jer se g. Jezildžić nije javljao na telefon. Velečasni se po povratku sa skijanja odmah uknjižio na stan od 67 kvadrata,a prema ugovoru još mu je pripalo i grobno mjeto na osječkom groblju, sva pokretna imovina, novčana sredstva na bankovnom računu, zaostatke mirovine, te sav novac koji je pokojni imao u trenutku smrti.
Cijela situacija ne bi našla svoj put do medija da nije sina jedinca pokojnog g. Jezildžića koji, kad je saznao za očevu smrt odmah doputovao iz Zagreba te se neugodno iznenadio saznavši za novonastalu situaciju.
“Došao sam iz Zagreba čim sam saznao za očevu smrt i u lokalnom dnevnom listu već vidio osmrtnicu u kojoj sam, kao ožalošćeni, bio potpisan zajedno s rodbinom i prijateljima. Pretpostavljam da je osmrtnicu naručio i platio velečasni Rebić. Sprovod je bio zakazan za 16. siječnja u 13.40, a da me nitko ništa nije pitao”, kazao je Zvonimir Jezildžić.
Rebić je organizirao pokop pokojnika bez kontaktiranja njegovog jedinog sina, usto se do trenutka sprovoda pobrinuo i oko nekretnine u kojoj je HEP isključio plin.
Zvonimir Jezildžić podnio je tužbu osječkom Općinskom sudu kojom traži raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg smatra duboko nemoralnim te za kojeg nije niti znao da postoji do trenutka smrti njegovog oca.
“Otac je u vrijeme sklapanja ugovora bio u dobi od 76 godina, bio je bolestan, pa je evidentno kako je Rebić bio svjestan njegove skore smrti, a upitno je koliko je moj otac bio svjestan posljedica tog ugovora. Zato smatram da je ugovor ništetan i duboko nemoralan, tim prije jer je Rebić znao kako moj otac ima sina jedinca, koji je s njim u redovnom kontaktu”, ispričao je svoju stranu priče Zvonimir Jezildžić.
