NEKAD ZAJEDNIŠTVO, DANAS SIROMAŠTVO! Hrvatska kao društvo bez empatije, solidarnosti, tolerancije, razumijevanja…

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

NEKAD ZAJEDNIŠTVO, DANAS SIROMAŠTVO!

Hrvatska kao društvo bez empatije, solidarnosti, tolerancije, razumijevanja

U 30 godina od osamostaljenja Hrvatske cjelokupno društvo je doživjelo toliku transformaciju u svakom pogledu da mi više uopće ne sličimo samima sebi od prije 30-ak godina….. Što nam se to događa, tko nam to nameće, što trebamo uraditi da se kao narod probudimo iz duboke hibernacije, postajemo li sve više društvo bez budućnosti, vidi li se svjetlo na kraju tunela???

Susjed susjedu je postao stranac, nerijetko i mrski neprijatelj. Tuđi uspjeh sve češće postaju naše frustracije, a lopovluk i korupcija pravilo ponašanja. Probisvijeti postaju moralne vertikale, normalno postalo nenormalno a nenormalno postalo normalno. Neuspješni i nesposobni postaju uspješni i sposobni, a sposobni postaju nesposobni i nepoželjni. Glupi uz kriminal i korupciju umislili da su pametni i polako preuzimaju sve a pametne i sposobne se eliminira „demokratskim“ metodama uz sve veću ulogu medija od kojih su mnogi već odavno u službi kreiranja stanja kakvo imamo, stanje kaosa, beznađa, lopovluka, korupcije, nepotizma, stanje u kojem oni loši vladaju a oni dobri polako dižu ruke od svega jer oni, čitaj narod, koji bi ih trebali poduprijeti su isto tako prečesto skloni sitnoj korupciji kojom ih je lako kupiti…. Nije dakle nikakvo čudo da u takvom okruženju rijetko tko normalan želi trošiti svoje vrijeme i energiju da bi pomogao drugima…..

Tijekom Domovinskog rata je na području Hrvatske u nekim trenucima boravilo i preko 500 tisuća prognanika i izbjeglica, i nitko tada nije bio gladan niti bez krova nad glavom. Toliko zajedništvo, tolika empatija, tolika susretljivost i razumijevanje za tuđu nevolju je tada prava čuda radila da bi samo u roku od jedva dvadesetak godina sva ta empatija, razumijevanje, požrtvovnost, solidarnost naprosto nestala…. baš kao da nikada nije ni postojala….

Danas je sasvim normalno vidjeti da netko kopa po kontejneru tržeći plastične boce, a sve češće i hranu, danas je postalo normalno da se nekoga izbaci iz jedinog doma samo radi koje tisuće nekog, često i potpuno upitnog, duga za neku od komunalnih ili nekih drugih usluga…. Danas je sasvim normalno da mirovine saborskim zastupnicima u jednoj godini porastu za 2000 kuna a umirovljenicima koji su je krvavo zaradili kroz 30 ili 40 godina radnog vijeka u istom periodu poraste za bijednih 100 ili 200 kuna… Danas je normalno da član uprave nekog državnog poduzeća dobije ogromnu otpremninu nakon što poduzeće uništi i dovede do stečaja….. Danas je normalno da ubojice i silovatelji bivaju oslobođeni, uvjetno osuđeni ili tek na kratko guljenje krumpira, ali zato brzo osude i „strpaju u zatvor“ bakicu radi dvije glavice luka ili kupusa koje prodaje da bi preživjela…..

Dakle ono što je ne tako davno za sve nas bilo nezamislivo i nenormalno je „preko noći“ postalo normalno, pa je tako postalo sasvim normalno da netko umre u vlastitom stanu ili kući a mrtvo tijelo rodbina ili susjedi „otkriju“ tek nakon godinu ili više dana. U Hrvatskoj je sasvim normalno da se radi paljenja nekog krnje danima diže halabuka kao da su živi ljudi spaljeni na lomači, ali kada u nekoj „štali“ izgori sedam umirovljenika onda se nitko od tih istih previše ne uzbuđuje…. U Hrvatskoj je sasvim normalno da se radi pojave koronavirusa odnosno „gripe“ stvori takva atmosfera koja graniči sa histerijom tako da su se ljudi počeli ponašati kao da je predratno stanje, a o tome koliku se štetu takvim ponašanjem radi gospodarstvu, posebno turizmu pred Uskršnje blagdane, ne treba posebno ni spominjati…. Sva je sreća da u toj gomili „luđaka“ koji su radi nekoliko političkih poena pokazali spremnost za rušenje ionako krhkog gospodarstva ima nekoliko razboritih pojedinaca koji nastoje smiriti cijelu situaciju….. Nadam se samo da će njihov razum i pruženi argumenti na kraju biti jači od političke beskrupuloznosti i pohlepe……

Očito je dakle da živimo u društvu potpuno izokrenutih vrijednosti, ali i u društvu kojeg smo sami stvorili i za što samo sami odgovorni, a čekati da naše greške ispravi netko drugi je nešto što sasvim sigurno nećemo dočekati. Ono što nas sve mora zabrinuti jest činjenica da smo svakim slijedećim danom i sami kao društvo sve manje sposobni, ali i motivirani, da vlastite greške sami ispravimo…..

Ima li još nade za nas?? Vjerujem da DA, ali ne još dugo!

 

Milivoj Špika

Za koga ćete glasati na parlamentarnim izborima?

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave
napovoljnija invalidska kolica