Nakon duge i teške bolesti “preminuo” Brodotrogir

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

Mada je već relativno dugo moja dresa stanovanja u Zagrebu, ne mogu a ne osvrnuti se na događanja u Trogiru kao gradu u kojem sa rođen i dugo živio, toliko da sam do prije petnaestak godina sudjelovao i u lokalnoj politici kao član poglavarstva, jedno vrijeme i dogradonačelnik, vijećnik, jedno vrijeme i predsjednik Gradskog vijeća, što znači da sam bio jako dobro upoznat i sa problemom Brodotrogira….

Žao mi je radnika koji su ostali bez plaće, no i oni sami kao i njihovi prethodnici, bivši radnici, snose dio odgovornosti za propast trogirskog Škvera…. Najveći su krivci redom: Uprava, JLS pa tek onda država, i na kraju sami radnici koji su šutke već dugo gledali što se događa…. Ovo što se sada događa je bilo očito već odavno i nekoliko puta predmet rasprave na sjednicama GV Trogira na kojima je svaki puta zaključak podržan od obje „velike“ stranke bio da se Škver mora pod svaku cijenu čuvati jer je to „hraniteljica“ Grada. Na upozorenja da to nije moguće sa isto upravom koja je upropastila Škver stvorivši enormne gubitke nitko se nije obazirao kao i na upozorenje da na tehnološkoj razini trogirskog Škvera nema niti smisla prolongirati ono što je bilo i više no očito. Jedini razlog radi kojeg je trogirsko brodogradilište ovako dugo „umiralo“ je veliki novac iz državnog proračuna koji se slijevao u njega, a mnogi na tome i te kako profitirali….

Kao jedan od onih koji je svaki puta bez dlake na jeziku upozoravao vijećnike u više sam navrata istupio u GV, no na žalost podrške ni od koga nije bilo, pa ni od samih radnika koji su malo po malo svi završili na ulici. Ne trebaju sada cmizdrenja ili bježanja od odgovornosti koje slušamo od nekih članova vlade, župana, gradonačelnika, sindikalista, uprava, članova NO, pa čak i radnika. Sve to što sada izvode je u neku ruku i smiješno koliko i tragično, ali tragično samo za ove posljednje jer svi su cijelo vrijeme znali što se događa u ali su radi osobne ili političke koristi isto tako i svi šutjeli

Usklađivanje mirovina i Covid dodatak ili još jedno izrugivanje umirovljenicima

 

Svi su naime znali da gledajući poslovanje Brodotrogira sa tržišne strane to što rade nema nikakvog smisla, a kako je u međuvremenu odnosno u posljednjih dvadesetak godina „umrla“ i gotovo sva prateća industrija koja je nekada sudjelovala u izgradnji broda, tako je izgubljena i ona socijalna komponenta na koju su se pre/dugo vadili svi oni koji su u brodogradnju trpali milijarde novca poreznih obveznika znajući i te kako dobro da time ne spašavaju brodogradnju i ili radna mjesta već isključivo vlast kroz čuvanje svoje političke pozicije koja im je i omogućavala da našim novcem kupuju takozvani socijalni mir, a u stvarnosti isključivo svoj politički „mir“.

Uvijek su kao članovi bilo uprava ili NO u svim brodogradilištima pa tako i u Brodotrogiru bili prisutni i ljudi iz JLS tako da posebno njihovo trkeljanje kako nisu ništa znali o poslovanju jest u najmanju ruku bezobrazna laž. Ne da su znali već su doslovno svojim pozicijama i sudjelovali u svemu, bilo kao članovi uprava ili Nadzornih odbora, što ih dakle i po Zakonu čini su/odgovornima za sve što se u Brodotrogiru događalo.

Kako je članstvo u upravama ili Nadzornim odborima (domicilnim članovima) donosilo lijepe prihode, vođama sindikata omogućavale lijepe plaće, kooperantskim tvrtkama enormne zarade, radnicima da neki „marendavaju“ i pola radnog vremena, a u drugoj da rade gradele, peke i sl. itd.. itd… nitko pre/dugo vremena nije bio previše zabrinut jer država će, kako su uvijek svi bili uvjereni, sigurno opet pokriti sve gubitke nastale kao realni ishod svega navedenog, uključujući i ne/sposobnosti uprave koja je svojim vođenjem Škvera uporno stvarala nenormalne gubitke, gubitke koji su stalno na godišnjoj razini premašivali iznos isplaćenih plaća?! Dakle za državu je cijelo vrijeme bilo jeftinije da je radnicima isplaćivala plaće bez da su uopće dolazili na posao.

Nitko cijelo vrijeme nije postavio pitanje kako je to moguće da kompletna kooperacija koja s nemalim brojem djelatnika sudjeluje u brodograđevnoj industriji, pa tako i u Brodotrogiru, radi super uspješno. Kako je to moguće da svi koji rade kao kooperanti za škver rade iznimno profitabilno, a jedini koji na kraju ima gubitak jeste Brodotrogir. Sada je toj igri došao kraj, „konobar“ u liku novog vlasnika Brodotrogira je konačno donio i račun na stol, a to što se odjednom nitko iz društva sada ne laća novčanika jer se kao ne mogu sjetiti tko ih je na gozbu uopće pozvao, je problem upravo svih njih koji su se na kraju gozbe i našli za stolom…… Došlo je naime vrijeme da sami plate „svoj“ račun….

Umirovljenici i stariji ne smiju prihvatiti status građana drugog reda

 

Na sjednicama GV Trogira je od 2000-te godine bilo u više navrata rasprava i o problemima Brodotrogira i mogao se, mada samo od pojedinaca (bio sam jedan od njih), ćuti i glas razuma i jasno upozorenje da se radi o potpuno promašenom i neodrživom konceptu poslovanju upozoravajući još početkom 2000-ih na neodrživost predloženih tzv. planova restrukturiranja. I kako sada svi vidimo u Trogiru se na žalost dogodilo točno ono što sam odavno tvrdio da će se dogoditi radi takvog ponašanja. Umjesto podrške bio sam napadan za navodno neargumentirane napade na Brodotrogir, lokalnu političku elitu odnosno njihovu čast i brigu za radnike, i dakako, bio izvrgnut paleti pritisaka od kojih se naprosto nije bilo moguće braniti, a pogotovo ako u takvom obračunu sa nepoćudnim pojedincem svoje snage udruže lokalni HDZ i SDP…

Da zaključim… Za državu je cijelo vrijeme u kojem je „spašavala“ Brodotrogir bilo jeftinije da je radnicima isplaćivala plaće bez da su uopće dolazili na posao.

Milivoj Špika, BUZ

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?