‘NAKON 24 DANA U LUDNICI SVE MOGU PREŽIVJETI!’ Ispovijest zlostavljane žene osječkog suca Ante Kvesića

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

Bila je to najstrašnija noć u mom životu. Čvrsto vezana za krevet, nisam se mogla ni pomaknuti. Ujutro, kad su me napokon odvezali, boljela me svaka koščica, svaki zglob, mišić. Ne samo što sam bila ponižena vezanjem; trpjela sam i fizičku bol – kaže Zdenka Kvesić, supruga osječkoga županijskog suca Ante Kvesića, koja je 24 dana provela na odjelima psihijatrije u Osijeku i Vrapču, samo zato što je u obiteljskoj razmirici pljusnula 21-godišnjega sina, prenosi Jutarnji list njezinu ispovijest.

Iako je na Klinici za psihijatriju KBC-a Osijek svašta vidjela, među ostalim i kako bolničar šakama udara bolesnicu vezanu za krevet, te kako se na pacijente viče i s njima grubo postupa, odnos prema njoj, kaže Zdenka Kvesić, bio je koliko-toliko u redu. Ali sve se promijenilo kada je njen slučaj dospio u medije.

– Tada su mi bez objašnjenja uzeli mobitel, zabranili posjete mojoj sestri, nećakinji i odvjetnici. Bilo mi je dopušteno izaći samo pred vrata baraka u kojoj je smješten psihijatrijski odjel. Nisu mi dopuštali molitvu u bolničkoj kapelici, kamo sam do tada odlazila. Međutim, sutradan su mi poslali svećenika u bolničku sobu.

Kako medijska pozornost o prisilnoj hospitalizaciji Zdenke Kvesić nije splašnjavala, u petak 12. srpnja cijeli ženski odjel Psihijatrijske klinike KBC-a Osijek bio je zatvoren, a vrata vezana lancem. Nitko, osim medicinskog osoblja, nije mogao ni ući ni izaći. Tako je bilo do sljedećeg jutra, kada su Zdenku Kvesić prebacili iz Osijeka u Vrapče.

– Pet dana, koliko sam bila u Vrapču, nisu me puštali iz sobe, osim u omanju prostoriju, neku vrst blagovaonice, u kojoj smo objedovale starija gospođa i ja, smještene u zajedničkoj sobi.

Nisam pet dana vidjela, kako se to kaže, ni sunca ni mjeseca. Željela sam barem nakratko prošetati izvan bolničke zgrade, ali to mi nije bilo dopušteno. Kao da sam bila u samici, u najstrože čuvanom zatvoru.

Najviše joj, kaže, smeta što su liječnici informacije o njoj dobivali od onih koji s njom gotovo uopće ne kontaktiraju pune dvije godine, a ne od onih s kojima je u svakodnevnom kontaktu.

Suprug je nijednom tijekom 24-dnevnog prisilnog bolničkog liječenja nije posjetio. Nije ju ni nazvao, ni pitao treba li joj što. Djeca su je posjetila dvaput – jednom u Osijeku, jednom u Vrapču.

Priprema se za povratak u obiteljsku kuću, gdje namjerava živjeti dok se ne završi sudski postupak o razvodu braka, koji želi još od 2000. godine i podjeli bračne imovine. Jasno joj je, kaže, da to neće biti jednostavno.

Dok budete birali ili očekivali bukete, čokolade ili nešto originalnije, sve s obligatornim mašnama i srcima, osvrnite se oko sebe i sjetite da su gotovo dvije trećine žena u široj regiji doživjele neki oblik nasilja. Rezultat je preko tri milijuna žena koje pate od fizičkih i psihičkih posljedice od čega se modrice mjere u milijunima, frakture, potresi mozga i opekotine u stotinama tisuća, a pobačaji i neželjene trudnoće desetinama tisuća slučajeva.

Davorka Ožura

Je li vam javno cijepljenje političara vratilo povjerenje u cjepivo AstraZeneca?
Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?