Ti si lijepa poput jutarnjeg sunca i slatka kao kockica šećera. Ti si najbolja djevojka koju sam ikad vidio u svom životu, kompliment je koji će malo koja žena zaboraviti. Njemica Gisele Kapp pamti ga je punih 55 godina i sve vrijeme brižno čuva poruku s ljetovanja u Poreču davne 1963., potpisanu s “Tvoj Đorđe”.prenosi
Požutjeli papirić 76-godišnjakinja rijetko je vadila iz ladice, ali kad se prije nekoliko tjedana pakirala za odmor u Hrvatskoj, točnije, u Rovinju, s njom je na put krenula i nježna Đorđeva poruka ispisana na potvrdi o prijavi boravka u porečkom hotela Riviera, danas Palazzu. Ponadala se susretu s Đorđem, a u slučaju da ga pronađe, željela mu je samo, kako kaže, pokazati papirić i reći: “Nisam više lijepa poput jutarnjeg sunca i slatka kao kockica šećera, ali u meni je još ona dobra djevojka”. Nažalost, sudbina ih nije spojila. Gospođa Gisela se raspitivala, u pomoć je priskočila i vodič grupe Sarah Kim Šuran, raspitivanje u hotelu, turističkoj zajednici, Valamaru… nisu dala rezultata, deset dana odmora je proletjelo, a romantičnom Đorđu ni najmanjeg traga. – A ne, nismo mi bili u romantičnoj vezi niti je naša priča ljubavna. Te 1963. godine u hotelu Riviera boravila sam 14 dana, a Đorđe je radio kao recepcionar i znao njemački jezik pa smo puno razgovarali. Između nas se stvorilo jedno divno prijateljstvo – kaže gospođa Gisela koja danas živi u malom mjestu Alsdorf na rijeci Sieg kod Betzdorfa u njemačkoj Saveznoj državi Rheinland-Pfalz.
Majka je dvije kćeri od 40 i 50 godina i baka četvero unučadi. Suprug joj je preminuo prije šest godina. – Nisam se u Istru uputila tražiti novog supruga, Bože sačuvaj. Ne, u mojim godinama – uz osmijeh će simpatična gospođa Gisele. Željela je na odmor i ponovo vidjeti hrvatsku obalu, na kojoj je prije više od pet desetljeća kao 21-godišnjakinja provela lijepe trenutke i eventualno doznati što se dogodilo s mladićem koji je te ‘63. sanjao velike snove. – Želio je otići u Ameriku i studirati medicinu. Htio je postati liječnik. Zanimalo me gdje je, je li uistinu postao liječnik, kakav mu je život, je li sretan, ima li djecu… – kazuje Gisela. Potragu o recepcionaru Đorđu otežalo je to što mu se ne sjeća prezimena, a napisano je jako nečitko. – Ipak je prošlo više od pola stoljeća, možda više nije ni živ, a ako je živ, možda ovo pročita pa mi se javi. Tek da se prisjetimo naših razgovora – smije se Gisela. Dakako, intrigira zašto ga ranije nije potražila. Njemačka gošća nakon ‘63. nikada više nije bila u Istri, a kaže i da je ljetna epizoda iz ’63. nije puno zaokupljala.
– Imala sam svoju obitelj, udala sam se, rodila djecu. Poruku sam sačuvala jednostavno zato što je bila doista lijepa. Pa svaka djevojka bi je sačuvala, pogotovo kad je riječ o divnom prijateljstvu stvorenom u tako kratkom vremenu. Đorđe je nije napisao kao zaljubljeni mladić, već kao prijatelj, a to znači da je doista mislio ono što je napisao – kaže Gisela koja bi voljela ponoviti i odmor u Poreču. – Ali, nisam više u cvijetu mladosti, godine tako brzo prolaze. Tko zna što će biti dogodine – kroza smijeh će naša sugovornica. Ove je godine Poreč vidjela samo na jedan dan, tijekom razgledavanja, a za Đorđa se odvažila pitati tek potkraj samog putovanja.
– Praktički dan prije povratka mi se oko toga obratila. Provela sam dosta vremena s grupom, zbližili smo se i u jednom trenutku mi je gospođa Gisele prišla i rekla: Da vam nešto pokažem. Pružila mi je poruku i ispričala kako je tada bila na ljetovanju u Poreču s roditeljima… Naravno da sam odmah zvala taj hotel, uključili su se i kolege vodiči, a potraga traje i dalje – nada se turistička vodička Sarah Kim. Kaže kako je gospođa Gisela bila malo tužna na odlasku, ali i jako ugodno iznenađena time kako su se ljudi od srca uključili da joj pomognu naći Đorđa. I ona sama ne krije da ju je Hrvatska nanovo oduševila.
– Vaša je zemlja predivna, budite ponosni na nju. Mislim da nitko nema tako lijepu zemlju kao vi. Meni je bilo lijepo i taj prvi put kad sam bila, ali sad je doista nevjerojatno. Mnogo toga se promijenilo nabolje. Tražeći Đorđa u ovih deset dana sam imala priliku više razgovarati s Hrvatima. Žale se kako je u Hrvatskoj život skup, cijene su visoke, a plaće male. Znam da je tako. I sama sam u sličnoj situaciji jer sam umirovljenica i moram paziti na svaki euro. Ali, ono što vi imate, a mi u Njemačkoj nemamo, jest divno vrijeme, sunce i more. Hrvati sve to imaju besplatno, a mi moramo platiti da bismo uživali u tome nekoliko dana. Zato, uživajte, ne brinite se toliko, uživajte u predivnom moru, suncu, mi bismo dali sve da to imamo svaki dan – poručila nam je Gisela Kapp.
Vijesti
Duge liste čekanja za smještaj u jeftinom domu
Koja je to jedna od 10 najčešćih bolesti?
Bakino pismo unuku
