LJekovite biljke koriste se u narodnoj medicini još od antičkih vremena, a kroz povjest smo naučili jako mnogo o pozitivnim učincima biljaka na naše tijelo. Pojedine vrste ljekovitog bilja zaista nas mogu izlječiti. Ovo je 20 najvažnijih ljekovitih biljki!
Naravno, samo ljekovito bilje i narodna medicina ne mogu riješiti svjetske zdravstvene probleme. Ali čak i sada, tretmani ljekovitim biljkama su jako popularni. Nasljedili smo znanje o ovim biljkama od naših predaka koji su pažljivo prikupljali podatake o njima, a zatim ih stoljećima koristili prilikom lječenja mnogih bolesti.
Ovo su neke od najčešće korištenih ljekovitih biljaka u narodnoj medicini širom svijeta:
1. Aloe vera
Ova biljka je bila poznata kao Ghrita Kumari (ona koja donosi hranu i dugovječnost) još prije 5.000 godina u Indiji, gdje se često koristila u ajurvedskoj medicini. Aloe vera sadrži više od 240 hranljivih i ljekovitih sastojaka! Među njima su vitamini (C, B1, B2, B3, B6, B9, B12, C, E i folna kiselina), minerali (magnezij, mangan, cink, bakar, krom, kalcij, kalij ), antioksidansi, aminokiseline, enzimi, antrakinini, lignini, saponini, steroli…
Aloe vera podstiče probavu, neutralizira kiseline u želucu, pomaže kod dugoročnog lječenja gljivičnih infekcija kože, pomaže kod iritabilnog crijevnog sindroma, kolitisa i dijareje. Ona prodire kroz zidove probavnog trakta, ispira štetne bakterije i čisti crijevne resice od naslaga.
Aloe vera smanjuje upale i povećava apsorpciju hranjivih materija. Ona poboljšava rad jetre, regulirae i snižava nivo šećera u krvi, jača srčani mišić, snižava kolesterol i krvni pritisak i stimulirae imuni sistem. Kao dodatna terapija smanjuje štetne nuspojave kemo i radio terapije. Ona ublažava simptome astme i alergija. Takođe se koristi za tretmane na suhoj, osetljivoj i oštećenoj koži.
2. Anđelika
Ova biljka uglavnom raste na vlažnom tlu, kao i na livadama ili u blizini rijeka i jezera. Korjenje, lišće i sjemenke anđelike su bogati snažnim ljekovitim svojstvima. Oni sadrže angelicin, eterična ulja, tanin, organske kiseline, pektine i smole.
Korijen se koristi za probavne smetnje, dijareju, nadutost, bol u trbuhu i grčeve, gastritis, enteritis i kolitis. Ona također pomaže kod gihta i reumatskih oboljenja. Ima jako antibakterijsko djelovanje, a to može pomoći kod bronhitisa, kašlja, gripa i prehlade.
Sjeme ove biljke je poznato kao snažan dijuretik. Listovi se koriste u tradicionalnoj medicini za izradu ljekovitih tinktura za želučane probleme.
Anđelika se također koristi za čišćenje krvi, gubitak apetita, grčeve u stomaku i glavobolju. Ona ima pozitivan učinak na mišiće, nervni sistem, crijeva i disajne organe. Također, uklanja osećaj umora, deluje protiv nadimanja i nepravilne menstruacije.
3. Arnika
Arnika, također poznata kao brđanka, veprovac, vučji zub i moravka, raste na vlažnim planinskim livadama, a ponekad se može naći i u šumama. Cvijet, lišće i korenje se koriste u narodnoj medicini. Arnika sadrži arnicin, eterična ulja, smole, vosak, tanine, šećer, organske kiseline, karotenoide, vitamin C, flavonoide, poliacetilene, makro i mikroelemente.
Arnika se koristi za zaustavljanje krvarenja na svježim ranama, protiv iscrpljenosti, bolesti srca i moždanog udara. Ona podstiče bolje dojenje za dojilje, umanjuje znoj, regulira urin kod djece i olakšava menstruaciju.
Preporučuje se korištenje s oprezom, jer velike količine mogu izazvati neugodne nuspojave.
4. Bijela imela
Bijela imela je biljka koja se spominje u mnogim nordijskim i keltskim legendama. Stari Europljani joj pripisuju božanske osobine – muškost, plodnosti i ljubav.
Aktivni sastojci imele su polipeptidi, flavonoidi, lignini i biogeni amidi.
Koristi se za bolesti srca, regulišra krvni pritisak, zaustavlja krvarenje iz nosa, vrtoglavicu i grčeve. Otklanja tegobe vezane za klimakterij: aritmija, lupanje srca, tjeskobu i otežano disanje. Ona igra važnu ulogu u prevenciji moždanog udara. Bijela imela ima učinke i protiv raka. Osim toga, naučne studije su potvrdile da ova biljka olakšava bolove i smanjuje nuspojave kod kemoterapije i do 80 posto.
5. Uskolisna bokvica
Uskolisna bokvica se često smatra običnim korovom na obrađenom zemljištu, iako su korenje, lišće i sjemenke u narodnoj medicini poznate kao ljekovito bilje.
Ona sadrži flavonoide, organske kiseline, tanine, enzime, sluz, šećer i vitamin C.
Koristi se u lječenju bolesti disajnih organa, astme, upale pluća, kašlja, pa čak i tuberkuloze. Čisti krv, pluća i želudac. Koristi se i prilikom uboda insekata ili zmijskog ugriza, ogrebotina i posjekotina… Uskolisna bokvica može pomoći kod gušavosti, tromboze, oboljenja jetre.
6. Bosiljak
Postoji oko šezdeset vrsta bosiljka i sve imaju različit izgled i ukus. Raste u raznim djelovima svijeta, a izvorno se uzgajao u tropskoj Aziji. Prvi zapisi o bosiljku pronađeni su u starom Egiptu, a stari su 4.000 godina!
Nadzemni dio biljke sadrži eterična ulja, tanine, glikozide, saponine, minerale i šećer. Eterično ulje sadrži eugenol, cineol i kamfor. Sjemenke sadrže trigliceride, karoten i rutin.
Koristi se za lječenje upale (u želucu, crijevima, grčevi u trbuhu), kašlja, astme i bolesti urinarnih organa (bubrega, mokraće). Također se koristi i za umirenje živaca, nesanicu i protiv nesvjestice. Bosiljak povećava seksualni nagon.
Istraživanja su pokazala da ulje bosiljka ima blagotvoran učinak na imuni sistem. Svježe lišće i ulje imaju antibakterijska i antiseptička svojstva i mogu se koristiti u lječenju infekcija. Bosiljak se može koristiti i lokalno – lišće stavite na ranu kako bi sprječili bakterijske infekcije.
7. Breza
Breza je uvijek bila cjenjena biljka u mnogim zemljama širom svijeta, a posebno kod Indijanca i na Sibiru. U 12. st. cvijet breze preporučivao se protiv rana i čireva. Matioli, italijanski ljekar iz 16. st., otkrio je izvanrednu učinkovitost breze protiv kamena u bubregu.
Sok, listovi i kora se koriste u narodnoj medicini. Listovi i pupoljci sadrže saponin, tanin, eterična ulja, saharozu, betulin, smolu i vitamin C. Breza također sadrži materije koje imaju ljekovita i antiseptička svojstva, a često se koristi protiv bolesti kože.
8. Prilip
Prilip, poznata i kao broćenika, broćenica, divlji broć, hvatavac, korenika, prilipača, priljepača i turica, je biljka puzavica koja raste na zemlji, ali i na drugim biljkama. Sadrži eterična ulja, flavonoide, saponine, tanine i organske kiseline.
Pomaže kod grčeva, podstiče znojenje i mokrenje. Ona ima pozitivan učinak na nervni poremećaj, epilepsiju i tjeskobe. Koristi se za probavne smetnje, upale bubrega, bolesti slezine i pankreasa, bolno mokrenje i žuticu.
9. Hajdučica
Hajdučica (ženska bokvica, bokvica, žilovnjak, trputac) se koristila još prije 5.000 godina u Kini za lječenje mnogih bolesti. Ona sadrži sluzi, silicijumovu kiselinu, aucubin i antibiotička jedinjenja.
Najpoznatije korištenje ove biljke je u lječenju kašlja, ali je učinkovita za sve bolesti dišnog sistema. Ona pomaže svim dišnim organima, posebno kod bolesti koje karakteriziraju pražnjenje sluzi. Preporučuje se kod kašlja, astme, upale pluća, pa čak i tuberkuloze. Znanstvenici su otkrili da hajdučica stvara averziju prema pušenju i smanjuje želju za nikotinom. Dakle, čest je sastojak u sredstvima koja se koriste za odvikavanje od pušenja.
Sok ženske bokvice ima antibakterijska svojstva, tako jaka da joj čak i ne treba konzervans za očuvanje, jer se ne kvari. Hajdučica sadrži antimikrobna jedinjenja učinkovita protiv stafilokoki, streptokoki i Clostridia – bakterije odgovorne za infekcije kože, gnojne angine i tetanus.
10. Crvena djetelina
Crvena djetelina je biljka porijeklom iz Europe, zapadne Azije i severozapadne Afrike, ali sadi se i naturalizirana je u mnogim drugim područjima u svijetu.
Sadrži trifolin i vitamin C, a koristi se kao zaslađivač u biljnim čajevima, kao i za bolesti limfnog sistema, kašlja, astme i prehlade. Također se koristi u narodnoj medicini u Indiji protiv grčeva, za iskašljavanje, kao sedativ i kao protivupalno sredstvo.
Crvena djetelina je nacionalni cvijet Danske.
11. Cikorija
Cikorija (konjska trava, modrica…) je biljka sa svijetlim plavim cvjetovima, a rijetko sa bijelim ili ružičastim, koja raste svuda kao korov, pored puteva i staza, na pašnjacima, livadama ili uz ivice šuma.
Korjenje, cvijeće i lišće koriste se u narodnoj medicini. Cikorija sadrži fruktozu, pentozane, alkaloide, gorki glukozid intibin, belančevinaste materije, šećer, smolu i mnogo kalija.
Čaj od cikorije se koristi kao lijek za bolesti jetre, slezine, bubrega i žuticu. On potiče izlučivanje mokraće. Svježi sok napravljen od lišća, cvijeća i korjena čisti krv. Također se koristi za lječenje depresije i hipohondrije. Djeluje protiv ekcema, potkožnih čireva, protiv dečjih parazita, suzbija groznicu, ublažava oticanje i potiče rast kose.
12. Čičak
Čičak izvorno dolazi iz Euroazije, ali se sada može naći u većini djelova svijeta.
Sjemenke, korjenje i lišće se koriste u narodnoj medicini, lišće dok je još mlado, a sjeme kada je zrelo. Ova biljka sadrži proteine, palmitinsku i stearinsku kiselinu, glukozide, alkaloide, tanine, eterična ulja i puno vitamina C.
Sok napravljen od čička je izvrsan za bolesti jetre. Potiče izlučivanje žuči, pomaže kod dijabetesa. Čaj od čička čisti krv. Svježi sok koji se dobiva iz korjena se koristi za lječenje lišajeva, potkožne čireve, akne, opekotine i otvorene rane. Čaj od sjemenki je dobar protiv bubrežnog kamena, potiče mokrenje i regulišra menstruaciju. Sjeme čička se koristi za čičkovo ulje, koje se tradicionalno koristi kao ljek za perut i gubitak kose.
13. Gospin trn
Gospin trn je poznat po mnogim imenima kao što su gujina trava, beli stričak, divja artičoka, magareća salata, sekavica, šarena badeljka… Često se poistovjećuje s čičkom.
U narodnoj medicini se koristi samo njegovo zrelo voće i jako ijretko lišće. Ova biljka je u upotrebi više od 2.000 godina i uglavnom se koristi za čišćenje i regeneraciju jetre. Sjeme sadrži trigliceride, eterična ulja, smole, sluzi, tiramine, histamine, bakar i selen.
Zahvaljujući prisutnosti tiramina,trn povećava krvni pritisak. Koristi za lječenje astme, glavobolje i osipa. Već se dugo koristi protiv dijabetesa, nepravilne stolice, za lječenje hemoroida i drugih sličnih bolesti. Indijanci su ga koristili za lječenje čireva i kožnih bolesti. Neke preliminarne medicinske studije čak pokazuju da se može koristiti u sprječavanju rasta ćelija raka prostate.
14. Čuvarkuća
Kada se priča o ljekovitom bilju, gotovo je nemoguće zaobići čuvarkuću koja je poznata ljudima već tisućama godina, lako se prepoznaje po svojim debelim mesnatim listovima i cvjetovima u obliku zvijezde.
Ova biljka sadrži polisaharide, tanine, sluz, flavonoide, alkaloide, smole, kalcijumov malat, trigliceride, mravlju i jabučnu kiselinu.
Čaj od čuvarkuće potiče izlučivanje mokraće i pomaže kod dijareje. Pomaže kod teških menstruacija, dizenterije krvi i infekcije uha. Sok se koristi za lječenje opekotina, uboda insekata, kurjih očiju, bradavica i sunčevih pjega.
15. Maćuhica
Ljekovito bilje može ponekad biti prerušeno i u prekrasno poljsko cveće. Maćuhica (dan i noć, viola, gospina ljubičica, poljska ljubičica, trobojna ljubičica…) je uobičajeni europski divlji cvijet koji ima i ljekovita svojstva.
Raste u planinskim područjima, uglavnom na suhim, stjenovitim područjima. Samo se divlja podvrsta s malim cvjetovima (8-14 mm) koristi za narodnu medicinu. Maćuhica sadrži flavonoide, eterična ulja, vitamin C, karotenoide, kumarin, sluz i minerale.
Koristi se za lječenje kožnih bolesti, svrbež, reumatizam, giht, žuticu, hronični bronhitis, običnog i velikog kašlja, za jače izlučivanje mokraće i protiv upale mokraćne bešike.
16. Divizma
Divizma (divlji tabak, žutocvet, vučji rep…) raste na sunčanim kamenitim brežuljcima i stjenovitom tlu. Poreklom je iz Europe, sjeverne Afrike i Azije, a uvezena je u Ameriku i Australiju. Cvijeće i lišće se koriste u narodnoj medicini.
Sadrži sluz, saponine, šećer, kumarin, beta-karoten, flavonoide i eterična ulja.
Divizma se koristi protiv kašlja, prehlade, promuklosti i reumatizma. Vrlo je dobra za plućne bolesti, hemoroide, jetru, slezinu i kašalj. Listovi su se ponekad i pušili protiv plućnih bolesti (u tradiciji Indijanaca). Ulje od cvijeća se dugo koristi protiv uhobolje, promrzlina, ekcema i drugih vanjskih rana.
17. Dobričica
Dobričica, poznata i kao niski bršljan, dobričava trava ili mjesečnjak, ima brojna ljekovita svojstva, a koristi se kao dodatak salati u mnogim zemljama širom sveta.
Sadrži kolin, eterična ulja, saponine, tanine, smolu, sirćetnu i vinsku kiselinu.
Dobričica se koristi u tradicionalnoj medicini već tisućama godina. Ona posebno dobro djeluje na dišne organe i lječenje bolesti vezane za njih: sluz u plućima i grlu i bronhijalnu astmu. Ona ima pozitivan učinak na živčani sistem, bori se protiv parazita, potiče menstruaciju, ublažava probleme želuca i crijeva. Ona također regulira kolesterol.
Iako se koristi kao salata i biljni lijek već tisućama godina, savjetuje se da se koristi s oprezom (jer nije dovoljno znanstveno ispitana). Ova biljka je otrovna za stoku i konje.
18. Dragoljub
Dragoljub je cvjetnica koja je izvorno rasla u Andima Bolivije i Kolumbije, a kasnije je naturalizirana u djelovima SAD. Danas se može naći u mnogim vrtovima širom svijeta kao ukrasna biljka.
Ova biljka sadrži sumporni heterozid glikotropaeolozid – zbog kojeg djeluje antibiotski, enzim mirozid, smolu, pektin, gumu, tanin, šećer i vitamin C. Svi djelovi su jestivi, a cvijetovi se obično dodaju u salatu kao zdravi ukrasni sastojak.
Koristi se za infekcije mokraćnog sistema i upale mokraćne bešike, za kronične bolesti bubrega, zarazni bronhitis i respiratorne infekcije nakon gripa. Takođet se koristi za poboljšanje metabolizma i za borbu protiv nadutosti.
19. Ehinacea
Ehinacea (rudbekija) je severnoamerička biljka koju su Indijanci koristili za razne ljekovite svrhe, uključujući i protiv bolova, prehlade i zubobolje.
Sadrži ehinacin, eterična ulja, smole, fitosterole, alkaloide, skrob, šećer, glukozide s antibakterijskim učinkom, inuline i vitamina C.
Koristi se kao imunostimulans: jača imunitet organizma povećanjem proizvodnje antitela i leukocita u krvi. Djeluje kao antiupalni agens i zaustavlja širenje bakterija. Koristi se za lječenje kožnih rana: akne, opekotine, ekceme, upala kožnih žlezda i uboda insekata. Potiče jetru i bubrege u procesu detoksikacije. Također se koristi protiv dečjih bolesti, herpesa, gripa, upale sinusa, bronhitisa i bolesti dišnog sistema.
20. Glog
Glog je biljka koja se koristi za izradu kineskog fermentiranog pića, a njegovi ostaci pronađeni su čak i u 9.000 godina starim posudama!
Sadrži eterična ulja, tanine, flavonoide, organske kiseline, acetilkolin i kolin u cvijetovima. I voćni dio sadrži organske kiseline, steroide, vitamin C, karoten, tanine, flavonoide, acetilkolin i selen.
Glog je jedna od najvrjednijih biljaka za bolesti srca. Ona jača i regulira rad srca. Učinkovito regulira krvni pritisak. Kod starijih ljudi pomaže srčanom mišiću. Pomaže kod napetosti, razdražljivosti i nesanice. Također se koristi u borbi protiv upale pluća, gripa, kašlja i bronhitisa. Glog je važan i za osobe koje su doživjele srčani udar, jer poboljšava protok krvi u srčani mišić. Njegove bobice se koriste protiv kamena u bubregu i gihta.
