Za vrijeme domovinskog rata u rat na prvu crtu obrane, nisu odlazili samo muškarci, već su u prvom redu obrane sa puškama i bile mnoge žene. Eleonora Mandić, koja je danas predsjednica savjeta za ratne veterane, sa 17 godine prijavila se za prvu crtu obrane. Od opreme je dobila čizme i pušku. Ni sama nije znala u što se upušta, i navodi da to nije učinila radi domoljublja, jer u to vrijeme nije ni znala što to znači. Samo je željela pomoći u obrani i obraniti nešto svoje.
Navodi kako je unazad 40 godina U Hrvatskoj praksa voditi sve mirovine po spolu. Odnosno točno se barata podacima koliko je umirovljenika, tj. umirovljenica. Osim u sektoru branitelja, tamo se čak ni iz Ministarstva ne mogu izvući podaci koliko je branitelja kojeg spola, jer podjele nema. Sustav navodno ne razlikuje branitelje po spolu pa do podataka je nije moguće doći.
Cijela se rasprava i tribina održala u prostorijama SDP-a, u Splitu. Tribina se održala pod nazivom „Žene u domovinskom ratu“. Za samu tribinu bio je povod Dan žena u kojima se slavi ženska odlučnost i hrabrost kojom mijenjaju povijest i svijet. Također tribina je pozvala na promjene koje bi trebale osnažiti cijeli sustav ženskih prava.
Eleonora Mandić, Vjera Marušić i Davorka Blažević su svojim snažnim i potresnim pričama dale javnosti do znanja kako su žene i dalje daleko ispod muškaraca u boli kojem sektoru djelovanja. Sve tri i same su bile sudionice domovinskog rata. Otkrile su koliko i kako je sudjelovanju u ratu tada, ali i kasnije utjecalo na njihov život.
Danas se gotovo zapravo nigdje ni ne spominje da su i žene bile u ratu i to na prvim crtama obrane, kao da se to nikada nije niti dogodilo. Davorka Blažević, je kao reporterka izvještavala o ratnim zbivanjima, sa prve crte obrane. Jednon dio rata čak je provela i kao zarobljenica, što joj je jako teško palo u ratno i nestabilno doba. Vjera Marušić je bila liječnica u sanitetu, za kojeg tvrdi da je čak i bio dobro opremljen s obzirom na rat i u kojem se stanju nalazila država, tada.
Svi koji su posjetili njihovu tribinu saznali su da je statistički vođeno u ratu sudjelovalo preko 14 000 žena, a njih 766 je poginulo, 1 973 bile su ranjenice. Najgore su i smrtno stradale civilke kojih je bilo više od 2 800, a ranjenih civilki u ratu bilo je 7 647. Posjetioci tribine bili su jako pogođeni temom i dosta emotivno reagirali na podatke o kojima se ne govori ili ih se gotovo drži u tajnosti.
Također je istaknuto kako je ravnopravnost žena još uvijek jednaka nuli, jer o njima se ne govori gotovo nigdje. Ne dižu im spomenici, u Hrvatskoj ih se ne stavlja na novčanice, a trgovi i ulice, jako rijetko nose imena po nekim poznatim ženama. Uglavnom Lijepa naša je očito jedna od zemalja koja bi očito mogo bolje preživljavala bez ijedne žene.
