Gradski prijevoz u Puli prilagođen je invalidima. Nisu problem vozila, već ljudi koji ti se ne žele maknuti s mjesta. Kada sam s hodalicom ili u kolicima, uvijek dođu šoferi Pulaprometa i pomognu mi. Problemi su na međugradskim linijama. Kako se mnogi od nas liječe izvan Pule, u Rijeci i Zagrebu, putujemo autobusima u kojima nam ne daju prva mjesta , a mnogi su ih i ukinuli, no nakon puno svađanja i te stvari idu nabolje, kaže Lorena Buić, oboljela od multiple skleroze
“Veće su ljudske prepreke nego arhitektonske”, prvo je što nam kao iz topa kaže 44-godišnja Lorena Buić iz Pule na pitanje na kakve prepreke nailazi kao osoba s invaliditetom. Prema Registru Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u zemlji je više od pola milijuna osoba s invaliditetom, a jučer je bio njihov dan, međunarodni. Krajem 2018. godine obećano im je da će 2019. biti godina zaokreta, godina konkretnih aktivnosti. Kraj je godine i zanimalo nas je kako osobe s invaliditetom žive u Hrvatskoj, u Puli. Prema rezoluciji Komisije za ljudska prava UN-a od 5. ožujka 1993., trebalo bi im biti zajamčeno sudjelovanje u društvu na jednakoj osnovi s ostalima.
Lorena, od milja Lory, oboljela je od teške neurodegenerativne bolesti, multiple skleroze. Nažalost, osim ove teške dijagnoze, ima i operiranu kralježnicu, protruziju diska od C3 do TH1, glaukom i dijagnozu MS-a od 2011. godine. Kreće se uz pomoć hodalice, koristi palijativnu skrb i ima utvrđen 100-postotni invaliditet. Majka je dvoje djece oboljele od epilepsije. U invalidskoj je mirovini, a ona iznosi 1.500 kuna. To joj nije dovoljno ni za režije u podstanarskom stanu, a na lijekove odnosno vitamine koji su oboljelima od ove dijagnoze neophodni u velikim količinama, prošli je mjesec, primjerice, potrošila 600 kuna, što je minimum, kada je ova dijagnoza u pitanju.
– Invalidska mirovina mi je tolika da mogu kupiti štrik da si napravim ljuljačku, a ne da se objesim, sarkastična je Lorena.
Umorna je od dokazivanja, objašnjavanja i borbe s vjetrenjačama – ljudima i sustavom. Iako se sve teže kreće, nema pravo na osobnu invalidninu jer nije teški, već teži invalid. Teško za shvatiti normalnom čovjeku.
Lorena Buić
