Osteoporoza
Kronične skeletne bolesti među kojima su najčešće osteoartritis (artroza) i osteoporoza, najveći su javno-zdravstveni problem naše civilizacije. Usprkos toj činjenici koja je više puta potvrđena brojnim statistikama, od svjetske zdravstvene organizacije (WHT) do podataka koje govore da komplikacije tih bolesti predstavljaju jedan od najvećih financijskih opterećenja državnih ekonomija, skeletne bolesti su dugo bile ignorirane i smatrane posljedicom normalnog starenja. Terapija je bila samo parcijalna i simptomatska, nije bilo ni značajnijeg interesa struke za to područje, a prevenciji se nije poklanjala pozornost. Nakon određenog porasta interesa za problem osteoporoze koji se dogodio krajem devedesetih godina prošlog i početkom ovog stoljeća, potaknutim prije svega uvođenjem lijekova i interesom farmaceutskih kompanija, zadnjih godina ponovo svjedočimo gubitku interesa javnosti. Sve rjeđe možemo nešto čuti ili pročitati o osteoporozi.
To je zasigurno posljedica određenog razočaranja učinkom lijekova i spoznaje da je osteoporoza puno složeniji problem nego što se isprva mislilo pa se smanjio i interes farmaceutske industrije. No, to je i rezultat nedostatnog bazičnog znanja o kostima kako liječnika tako i populacije u cjelini.
Osteoartritis
“Osteoartritis koljena nije samo bolest koljena, jer ona dovodi do značajnog poremećaja bio-mehanike i preopterećenja na drugim zglobovima s posljedičnim osteoartritisom na tim zglobovima”
Kada je riječ o osteoartritisu, tu se godinama ništa bitno nije promijenilo. I dalje dominira fatalistički pristup “kako se ionako ništa ne može učiniti jer ne možemo regenerirati hrskavicu te nam ne preostaje ništa drugo do različitim metodama fizikalne terapije privremeno smanjiti tegobe, a u težim slučajevima ugraditi proteze”. Nevjerojatno je kako je takav stav duboko ukorijenjen i među liječnicima koji teško prihvaćaju nove metode i spoznaje. Gotovo kao da se ne želi priznati da je dosadašnji pristup kroničnim bolestima bio loš. Zar uistinu ne možemo bolje liječiti naše pacijente koji pate od kroničnih koštano-zglobnih bolesti? Kako to da je u nekim drugim područjima medicina zabilježila veliki napredak, a kad je riječ o skeletnim bolestima još uvijek tapkamo na mjestu?
Još uvijek nemamo struku koja bi se bavila skeletom kao cjelinom, već smo i dalje podijeljeni na ortopede, fizijatre, reumatologe, endokrinologe, koji se po principu “svatko u svom dvorištu” bave kostima dok zaboravljaju da je skelet jedinstveni organ. On nije skup kostiju i zglobova već nedjeljiva cjelina koja funkcionira povezano tako da se promjene na jednom dijelu skeleta prenose na cijeli skelet. Tako na primjer, osteoartritis koljena nije samo bolest koljena, jer ona dovodi do značajnog poremećaja bio-mehanike i preopterećenja na drugim zglobovima s posljedičnim osteoartritisom na tim zglobovima. Upravo zbog toga eventualna zamjena koljena protezom ne može riješiti problem u cjelini, pa će tako bol u koljenu nakon operacije možda i biti manja ali će se pojačati bol u kuku ili leđima.
Reumatoidni artritis
LIJEČENJE I PREVENCIJA KOŠTANO ZGLOBNIH BOLESTI
Što je to BAR metoda?
“BAR” znači Bio-mehanika – Analgezija – Regeneracija. To je kombinacija metoda kojima se:
- poboljšava „bio-mehanika“ i osigurava redoviti dobar bio-mehanički podražaj kostima (kroz primjenu svakodnevne odgovarajuće tjelovježbe „Tae do“)
- radi korekcija bio-mehaničke ravnoteže izokinetičkom dinamometrijom i digitalnom pedometrijom
- potiče regeneracija hrskavice i formiranje kosti primjenom MBST-a (terapijske nuklearne magnetske rezonance).
U teškim slučajevima praćenim jakim bolovima, uz MBST se kombiniraju i druge metode kako bi se ubrzao učinak, kao što su najnovija generacija „Soft“ lasera „B.cure“ te različiti oblici fizikalne terapije, a ponekad je potrebna i kirurška terapija.
Primjenom „BAR“ metode postiže se dugoročno poboljšanje od 65 do 80 % u više od 80% pacijenata
Primjenom „BAR“ metode postiže se dugoročno poboljšanje od 65 do 80 % u više od 80% pacijenata u smislu smanjenja bolova i poboljšanja pokretljivosti te se u značajnoj mjeri smanjuje potreba za operacijama i rizik ozbiljnih komplikacija.



















