Koliko imamo dobne diskriminacije- BORBA ZA UMIROVLJENIČKU BUDUĆNOST

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

Moramo se zapitati Što je to Europski stup socijalnih prava? Kako se i koliko uklapamo u njih? Gdje su tu umirovljenici i starije osobe? Koliko uopće poštujemo stečevine drugih?

Živimo u zanimljivom vremenu gdje se lome koplja oko nekih okoštalih normi i pravila ponašanja. Sve se preispituje, traže neka nova rješenja, ulazimo u „novu normalu“.

U najsnažnijoj zemlji svijeta, SAD, za čelništvo se bore dva „starca“. Aktualni predsjednik, koji pretendira na reizbor u studenom, ima 74 godine. Njegov žestoki suparnik, Joe Biden, još je nekoliko godina stariji, rođen je 1942. i ima 78 godina. Treća u hijerahiji vlasti,
Nancy Pelosi, predsjednica Zastupničkog doma Kongresa, rođena je čak 1940. Duhovito je netko napisao da taj trijumvirat
nalikuje (po godinama) na Izvršni komitet Partije u vrijeme SSSR-a.

Zašto uopće spominjem ovo. To je uvod u našu raspravu o godinama i ulozi „sijedih glava“ u današnjem manje-više netolerantnom društvu. Znatan dio pripadnika nar štaja “baby booma“, tj. onih rođenih prije šezdesetak ili više godina postupno odlazi u mirovinu, što širom svijeta izaziva ozbiljne socijalne i druge probleme. Poslodavci sve nevoljkije zadržavaju na poslu i one koje žele još raditi.

Naraštaj tzv. Baby-booma, tj. rođenih sredine 1950-ih i sredine 1960-ih u 2020. će se u znatnim razmjerima umiroviti. Valja pritom naglasiti da su “boomeri“ najuspješnija, najsamosvjesnija i najindividualističnija generacija koja je ikad živjela na planetu. Kao skupina vjerojatno su i najdugovječniji. U bogatim zemljama očekivana životna dob rasla je dvije godine svakog desetljeća tijekom većeg dijela 20. i 21. stoljeća. Diljem zemalja pripadnica OECD-a oni koji su sada dostigli 65 godina mogu računati da će u prosjeku živjeti još 20 godina. Uz pad stope novorođenčadi u većini razvijenih zemalja udio osoba starijih od 65 godina na području OECD-a već iznosi 16 posto, a sredinom stoljeća narast će na 25 posto.

Iako većina pripadnika toga naraštaja ima pristojan život, sada se suočavaju s kolektivnim problemom: mnogi poslodavci više ih ne žele. U svijetu fokusiranome na mladost stariji radnici suočeni su s prezirom okoline. U SAD-u AARP (klub s 37 milijuna članova, starijih od 50 godina) upozorava kako je gotovo dvije trećine članstva suočeno s dobnom diskriminacijom.

Piše Ante Gavranović

Financijska udobnost – ne za sve

Kao skupina, “boomeri“ uživaju financijsku udobnost. U SAD-u osobe starije od 50 godina raspolažu s 40 posto dohotka po odbitku poreza. Mnogi od njih očekuju (ili već njima raspolažu) mnogo većim mirovinama od onih na koje mogu računati nji- hova djeca. Ali nisu svi imućni, neki od njih morat će se i dalje znojiti kako bi sastavili kraj s krajem. Mnogi će također ostati na radnim mjestima naprosto zato što uživaju u poslu. Ankete među umirovljenicima u Europi i Americi ukazuju da bi gotovo polovica njih voljela raditi, iako ne uvijek s punim radnim vre- menom.

Možda im se neće ukazati prilika. Poslodavci izbjegavaju starije radnike jer ih smatraju fizički i mentalno manje sposobnima za posao, manje uspješnim u radu s novim tehnologijama. Kako bi dokazali da su poslodavci u krivu, boomeri pokušavaju djelovati kao samozaposleni savjetnici, ali ne mogu računati na onoliko posla koliko bi željeli. Mnogi u potpunosti napuštaju plaćene po- slove i odlaze u sektor rada za dobročinstvo.

Snaga mišića i malih sivih stanica

Izvjesno je da će starija osoba unijeti manje fizičke snage u posao nego mlada, a možda će biti i sporija. Ali često su poslodavci pristrani bez razloga. Fizički deficit može se nadoknaditi tehnologijom, a sporije reakcije nadvladavaju se znanjem i iskustvom. Zreli radnici imaju vještine i umijeća i poslodavci im teško mogu naći zamjenu. Njemačke kompanije počinju to shvaćati te nastoje zadržati i čak zaposliti druge starije inženjere. Stariji radnici u mnogim slučajevima savjesniji su od mlađih, a istraživanja pokazuju da su naročito učinkoviti u ekipama s pojedincima mješovite dobi.

Što učiniti da bi se izbjegao gubitak potencijala vremešnih radnika? Budući da je dobna diskriminacije više posljedica predrasuda nego racionalnih argumenata, treba joj se suprotstaviti na mnogim frontama. Za početak dobro je staviti je izvan zakona, kao što je učinjeno s rasnom ili spolnom diskriminacijom, a mnoge zemlje već imaju dovršen pravni okvir. To nije dovoljno, ali nije zanemarivo. Druga je mogućnost podizanje minimalne dobi za dobivanje mirovine, što mnoge zemlje već primjenjuju

Nužni obostrani ustupci

Ali najveća je potreba promjena ponašanja. Pomoglo bi i “nježnije“ jezično izražavanje. Kada se, primjerice, govori o “sivom tsunamiju“ onda se o starijim osobama govori kao o problemu, a ne rješenju. Korak naprijed predstavljao bi i drukčiji odnos prema usavršavanju na poslu. Poslodavci uglavnom izostavljaju starije radnike iz tečajeva za stjecanje novih kvalifikacija, smatrajući da bi to bio čisti financijski gubitak. Ali ako stariji radnici ne budu upotpunjavali svoje tehnološko znanje, smanjit će im se učinkovitost i predrasude će se pojačati. Danas je općenito prihvaćeno stajalište da je poslovno usavršavanje i naobrazba cjeloživotna potreba, a ne usamljeni sprint na početku radne karijere. Sveučilišta Harvard i Stanford nedavno su uvela jednogodišnje programe za pripremu zaposlenika starijih od 50 godina da promijene poslovnu karijeru.

U mnogim životnim područjima starije osobe pokazuju da mogu izvrsno obavljati poslove i ostvarivati golemu zaradu za kompanije. Koliko je dirigenata, opernih pjevača i svakojakih zabavljača odmaklo dobi kojima se malo tko odvažio poreći učinkovitost i kvalitetu?! Vidimo to sada i u krugu političara.

Snažna potrošačka kategorija

Umirovljenici diljem svijeta danas žive sve dulje, što donosi ekonomske pluseve i minuse i utječe na demografski profil mnogih zemalja. U razvijenim dijelovima svijeta umirovljenici se ubrajaju u vrlo snažne potrošače, a i neke industrije im prilagođuju svoje proizvode i usluge. Međutim, kompanije koje žele pridobiti glavninu mlađih umirovljenika moraju shvatiti da su oni izbirljivi i pomalo hiroviti. Ne smatraju sebe starima i negativno će reagirati na reklame koje su izričito namijenjene toj kategoriji. Osobe starije od 50 godina netolerantne su prema web stranicama i elektroničkim spravama koje pružaju manje od obećanoga. Do 2030. rast potrošnje u gradovima razvijenih zemalja uglavnom će donositi populacija iznad 60 godina, predviđa savjetnička kuća McKinsey. Dakle, to je tržište za koje se isplati otimati.

Ipak, ni među “sijedima“ (koji ne vole taj naziv) nema jednakosti. Tako čak i u bogatoj Americi 40 posto onih koji se približavaju umirovljeničkoj dobi nemaju umirovljeničke ušteđevine. U nekim zemljama stanje je povoljnije, naročito u onima koje su odavno uredno posložile umirovljenički sustav. Ali nije malo ni onih u kojima čak i osobe koje se primiču visokoj starosnoj kategoriji moraju zarađivati da bi održale kakav-takav životni standard.

Tko sve prima najnižu mirovinu i koliko umirovljenika živi ispod granice siromaštva

U ovom kontekstu Hrvatska se nema čime pohvaliti, svakako ne sa stotinama tisuća umirovljenika s mirovinama od 250 eura ili čak manjom. Posebna je priča izrazito nepovoljan odnos zaposlenika (tj. onih koji financiraju mirovine) i umirovljenika.

Zahtjevi umirovljeničkih udruga i sindikata u odnosu na Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe većim su dijelom materijalno-financijske prirode. Zatraženo je da se preispitaju realne pretpostavke za rješavanje ovih zahtjeva kako bismo pristupili konkretnim prijedlozima i konačnim rješenjima u tom pogledu. Od Vlade i oporbe, dakle sadašnjih i potencijalnih kreatora gospodarsko-socijalne politike, traži se da konačno uspostave realan makroekonomski okvir u kojem će se pronaći manevarski prostor za takva rješenja.

Usput, moramo se zapitati Što je to Europski stup socijalnih prava? Kako se i koliko uklapamo u njih? Gdje su tu umirovljenici i starije osobe? Koliko uopće poštujemo stečevine drugih?

Ulogu umirovljeničkih udruga je da pomno prate sva razmišljanja u traženju putova da izađemo iz ukupne društvene krize, pa u okviru toga pronađemo i adekvatan model normalnijeg života i za umirovljenike. (Hul)

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave