Sindikat umirovljenika Hrvatske je 17. lipnja 2016. godine primio dopis od zamjenice Pučke pravobraniteljice Lidije Lukine Kezić u vezi ekstremnog slučaja zlouporabe ugovora o doživotnom uzdržavanju koji se dogodio Branku Pilipiću iz Karlobaga, a na koji je SUH ranije upozorio Pučku pravobraniteljicu Loru Vidović.
Podsjetimo, riječ je o umirovljeniku iz Karlobaga koji nije imao potomaka, ali je ga je njegov nećak u Njemačkoj financijski nastavio potpomagati nakon smrti svoga oca. Kada je čovjek završio u bolnici, zbog moždanog udara, nećak je prihvatio njegovo odbijanje kako ne želi ići u dom i pronašao obrt sa sjevera Hrvatske. S njegovateljicom je dogovorena plaća za njene usluge kao i svota za troškove domaćinstva i prehrane.
Utvrdilo se da je čovjeka, koji je u međuvremenu slomio zdjelicu i oslabio 20 kilograma, njegovateljica odvela do javnog bilježnika u Gospiću gdje se je on na dokument o doživotnom uzdržavanju potpisao palcem, iako je pismen. SUH je alarmirao razne institucije, policiju i Ministarstvo socijalne politike. Došao je nećak, čovjeka je smješten u bolnicu, privremeno mu je spašen život i podnesene su prijave. Nažalost, u međuvremenu je umro, a ugovor o doživotnom uzdržavanju ostao je na snazi.
U dopisu iz Ureda pučke pravobraniteljice stoji kako su zatražili od Ministarstva socijalne politike i mladih da provedu izvanredni nadzor i poduzmu odgovarajuće hitne mjere. Ministarstvo ih je obavijestilo da su proveli izvanredni upravni i stručni nadzor u Centru za socijalnu skrb Gospić i utvrdili da je Centar propustio pravovremeno postupiti radi zaštite interesa korisnika. U Izvješću o provedenom nadzoru stoji da tijekom očevida socijalni radnik nije sagledao cjelokupnu zdravstvenu, socijalnu, obiteljsku i inu situaciju korisnika kako bi se moglo zaključiti o potrebi i najprikladnijem obliku pomoći, već je samo uzeta izjava korisnika da ne želi smještaj u dom i da je zadovoljan s uslugama njegovateljice. Navode da je osim izjave korisnika trebalo prikupiti podatke i od liječnica, rođaka i susjeda, te na temelju svega toga odlučiti o najprimjerenijem načinu zbrinjavanja korisnika.
U dopisu se dalje nastavlja kako je Centar reagirao tek nakon prijave SUH-a i susjeda, i to samo radi imenovanja posebnog skrbnika i osiguravanja smještaja u odgovarajuću ustanovu. No, zanemarena je činjenica sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju, niti je provjerena njegova istinitost, odnosno posebnom skrbniku nije dana ovlast da pokrene sudski postupak radi raskida tog ugovora. Na kraju je navedeno da je u budućim postupanjima Centra potrebno uvažiti primjedbe iz ovog Izvješća i postupke provoditi sukladno pravilima struke.
U dopisu podsjećaju da je Pučka pravobraniteljica ovaj slučaj opisala u Godišnjem izvješću za 2015. u kojem je zatražila zabranu sklapanje ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju između starijih i nemoćnih s pružateljima socijalnih usluga, članovima njihovih obitelji te s osobama koje kod njih rade – stoji u Izvješću, u kojem se potom navode preporuke za Ministarstvo socijalne politike i mladih – da uvede nadzor provedbe ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju, nadalje organizira edukacije stručnjaka te ciljana savjetovanja o njihovim štetnim posljedicama.
Uz to, od Ministarstva se traži da dopuni Zakon o socijalnoj skrbi odredbom kojom će se zabraniti sklapanje ugovora o dosmrtnom/doživotnom uzdržavanju svim pružateljima socijalnih usluga i članovima njihovih obitelji te osobama koje kod njih rade.
Na kraju dopisa iz Ureda pučke pravobraniteljice obavještavaju kako su obavili radni sastanak s predstavnicima Ministarstva socijalne politike i mladih, a jedna od tema bila je i provođenje upravnih i inspekcijskih nadzora i izricanje mjera. Korisna inicijativa na poticaj SUH-a, no bezuspješna u konkretnom slučaju.
