Doživjeti stotu i nije neki bauk, ako voliš živjeti i imao si prilike živjeti zdravo i raditi ono što voliš. Da, na svijetu zaista postoje ljudi koji ne pomišljaju na nikakav odlazak u mirovinu, čak ni ako su se već približili stotoj godini života. Agencija Forties People govori da ima poslova gdje se razne kompanije trude i žele zaposliti nekog mlađeg, no nikako da ih pronađu. A ako netko stariji posjeduje određene vještine koje zadovoljavaju određeno radno mjesto, uvijek će rado zaposliti i nekog starijeg od očekivane radne dobne granice.
Katkada ako se baš radi o nekim fizičkim poslovima, to može zapravo biti pravi izazov za nekog u poodmakloj dobi, no svakako je tehnologija danas jako napredna, pa su gotovo i ti slučajevi izuzeci. Stogodišnjaci koji su dobrog zdravlja, što mentalnog, što fizičkog jedino imaju malčice više bora, što ih ne smeta u obavljanju poslova na kojima rade. Jedino što sprečava taj pogled jest percepcija okoline, jer se danas gotove sve kompanije služe rečenicama kojima svoje timove opisuju kao mlade, energične i poletne. Ali spajanjem znanosti i tehnologije postoji mogućnost produživanja životnoga vijeka, i iako mnogi danas i kada odlaze u mirovinu u 65 godini su lošijeg zdravstvenog stanja, budućnost to možda promijeni i trebat će se rekonstruirati cijela percepcija zapošljavanja starije generacije.
Prije četiri godine Peter Knight, poduzetnik iz Velike Britanije je otvorio agenciju za zapošljavanje starijih osoba, te je posvjedočio da stariji ljudi svakako vole raditi. Također ističe da nema gornje dobne granice, te da je najstariji klijent star 94. godine. Tv voditelj David Attenborough je primjer čovjeka koji ne pomišlja itići u mirovinu broji 92 godine, siguran je da će još živjeti, pa i dalje planira mnoge projekte. U Britaniji naime ni ne postoji obvezna dob za odlazak u mirovinu, a ljudi koji sačinjavaju akademsku zajednicu rade i predaju iako su prešli sedamdesetu.
Produljenje životnog vijeka iz mita prelazi u stvarnost
2015. godine svijet je brojio oko 451 000 ljudi koji su navršili 100 godina, a ta brojka će se za trideset godina vjerojatno povećati za 8 puta. Većina djece rođena u bogatim zemljama najvjerojatnije će doživjeti stotu. Problem je jedino što se uz produljeni životni vijek i ranije umirovljenje bi za života trebalo uštedjeti mnogo novaca koji bi nam osigurao primanje u umirovljeničkom stažu. A današnja ekonomska situacija i uz mnoge reforme za mnoge umirovljenike, današnje i one buduće ne izgleda obećavajuće. Jako je velika razlika između količine novca koju ljudi na razno razne načine uspiju uštediti za mirovinu i količine novca koji im je zaista potreban da žive u mirovini. Uglavnom bogatima će i dalje biti lagodnije, dok će bolesnim ljudima koji su u mirovini vjerojatno biti isti, ako ne i teže.
