Hdz, Sdp, Živi zid, Most…

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

napovoljnija invalidska kolica

Analiza hrvatskih stranaka

 

SDP-ov disident Mirando Mrsić nedavno je odlučio graditi novu platformu za kulturu dijaloga u Hrvatskoj, platformu s koje će pokušati, kako kaže, ljevici udahnuti novu snagu.

– Jedina šansa da SDP ima političku budućnost jest da se fokusira na bitno i okrene prema čovjeku i njegovim potrebama. Moramo prepoznati što ljudima smeta i vratiti protestne birače, koji sada glasaju najviše za Živi zid Most, Pametno, i Zagreb je naš, a nekada su glasali za nas. Jedino tako možemo zaustaviti daljnji pad ljevice – objašnjava bivši Milanovićev ministar rada, koji za rujan najavljuje i prvi okrugli stol u organizaciji Fokusa na temu radnika u 21. stoljeću.prenosi

 Treba napomenuti da Mrsić žustro kritizirapredsjednika SDP-a Davora Bernardića zbog lošeg rezultata na lokalnim izborima i pritom najavio svoju kandidaturu za novog lidera socijaldemokrata.

Fokus i Pozitiva

– Fokus za sada nije frakcija u SDP-u, a hoće li to postati, vidjet ćemo. SDP treba građanima ponuditi novu perspektivu, pokazati im da učimo iz vlastitih pogrešaka, jasno artikulirati za što se zalažemo, i omogućiti da se svaki glas čuje i jednako cijeni. Zato su na naše rasprave dobrodošli svi – kaže Mrsić.

On najavljuje blisku suradnju s Pozitivom Ranka Ostojića, udrugom građana s kojom bivši ministar policije paralelno pokušava ojačati lijeve vrijednosti u nevladinu sektoru, ali i na okupu zadržati svoju sljedbu SDP-ovaca. I Ostojić za sada bježi od vezivanja Pozitive uz pojam formalne frakcije unutar SDP-a, iako je takvom doživljavaju i njegovi suradnici i njegovi suparnici.

Prof. dr. Rajko Ostojić, potpredsjednik SDP-a i jedan od najbližih suradnika predsjednika stranke Davora Bernardića, tvrdi da iza nepostojanja službene frakcije unutar najjače oporbene stranke stoji jedan zapravo potpuno racionalan razlog: za njezino formiranje, prema Ostojićevu dubokom uvjerenju, ne postoje nikakve realne i ozbiljne političke pretpostavke.

– Frakcije u SDP-u nema jer za nju morate naći nišu koju aktualno vodstvo stranke ne podržava da bi ta frakcija imala ikakvog smisla. Danas se u SDP-u ne može napraviti frakcija za radništvo, ili za obrazovanje, kada su to izuzetno važne sastavnice politike aktualnog vodstva stranke – kaže u svojoj izjavi za Spektar Ostojić.

Donedavno je, tvrdi on, jedina opcija mogla biti zelena frakcija, no s najavom izrade novog programa i Statuta SDP-a i to se mijenja.

– Pokazat ćemo da je SDP stranka koja se snažno zalaže upravo za održivi razvoj i okoliš. Time će de facto nestati mogućnost stvaranja legalne frakcije. Pojedini SDP-ovci osnivaju nevladine udruge kako bi bili predsjednici nečega, kad ih već članovi SDP-a nisu izabrali za predsjednike SDP-a, no to nisu prave frakcije – poručuje Ostojić.

Bijeg SDP-ovaca od formalnih frakcija nije samo političke, nego i psihološke prirode. Iako je osnivanje frakcija u SDP-u Statutom legalizirano već desetak godina, nitko se do danas nije usudio svoje nezadovoljstvo politikom vrha SDP-a formalizirati osnivanjem frakcije. U strahu da ga stranka zbog tog čina potpuno ne odbaci, prokaže kao rušitelja, izdajnika, destabilizatora…

U HDZ-u opcija legalnog osnivanja frakcija nikad nije ni postojala, iako je, posebno tijekom devedesetih, Tuđmanovim političkim čedom vladala prilično “šarena” politička, pa i svjetonazorska situacija. I postojala je više nego jasna podjela na radikalnu desnu i umjerenu, tehnomenadžersku struju, dvije snažne i utjecajne frakcije koje su se borile za prevlast.

Konzervativnija opcija

Nije isključena repriza tog okršaja. Razlaz Davora Ive Stiera i Andreja Plenkovića u tome bi mogao odigrati odlučujuću ulogu. Stier je najavio da će se, kao politički tajnik, posvetiti potpunoj demokratizaciji HDZ-a uvođenjem modela izbora “jedan član – jedan glas” za sve funkcije u stranci. Negdje u drugom planu stoji i ideja o legaliziranju stranačkih frakcija.

A upravo Stiera mnogi u HDZ-u vide kao ideologa koji bi – sada kad je HDZ pod Plenkovićevim vodstvom nedvojbeno skliznuo prema centru – na okupu mogao držati stranačku desnicu. U trenutku kada u HDZ-u više nema Zlatka Hasanbegovića, takva opcija, makar se na koncu i ne zvala frakcijom, ima političkog rezona. Stier je proeuropski političar demokršćanskih nazora koji, za razliku od Hasanbegovića, ne upada u zamku veličanja Pavelićeve propale države.

Ali je zato spreman sve karte uložiti na konzervativniji obrazovni model – što je i pokazao uzimajući za posebnog savjetnika hrastovca Ladislava Ilčića i odstupanjem iz Vlade jer je, ulaskom liberalnog HNS-a u Banske dvore, taj model ozbiljno doveden u pitanje. No, ovo nipošto nije ni prvi ni jedini put kad se u HDZ-u spominjala mogućnost legaliziranja stranačkih frakcija.

Bivša premijerka i predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor još se u proljeće 2012. u svojem govoru na izbornom saboru stranke javno zauzela za to da se Statutom omogući osnivanje unutarstranačkih frakcija.
– Smatram da bi to bilo važno, korisno i blagotvorno za sve stranke koje imaju veliki broj članova koji o krupnim pitanjima imaju različita mišljenja. Bez frakcija nema prave demokratizacije stranaka, ali ni pomaka u razvoju pravne države i vladavine prava jer one, sviđalo se to nekome ili ne, proizlaze iz zasada stranačkog života – kaže nam bivša čelnica HDZ-a.

Omogućavanje osnivanja frakcija bi, prema njezinu mišljenju, širom otvorilo vrata i prozore u strankama: one bi se provjetrile iznutra, pojavio bi se dijalog o važnim pitanjima, a dobili bi se i poeni među biračima jer bi se otvorio prostor strankama da zakorače i na tuđi politički teritorij. To, prema njezinu mišljenju, nikako ne bi značilo anarhiju, jer bi se statutima moglo propisati da, nakon političke rasprave u kojoj bi sudjelovali i predstavnici frakcija, svi trebaju stati iza donesene odluke, slagali se s njom ili ne.

– Danas u HDZ-u nema rasprave u slučaju Franje Lucića, kao što nije bilo rasprave ni prije Plenkovićeva izbacivanja Mosta iz Vlade. U takvom modelu stranke ostaju zatvorene, a članovi se izbacuju zbog verbalnog delikta – ističe Kosor, koja se sjeća scene s njemačkih izbora kojoj je svjedočila 2009. u Stuttgartu, kad su na stranačkom predizbornom skupu Angelu Merkel pozdravili dužnosnici CDU-a, koji su njezinu politiku u niz navrata javno kritizirali. Iako su među njima postojale razlike, oni su se na skupu, ističe bivša premijerka, kulturno pozdravili i zajedno nastupili.

Tko se zamjeri šefu…

– U našim strankama to je jednostavno nemoguće, jer tko se nađe na udaru predsjednika, loše mu se piše. Zato su članovi stranaka u strahu da bilo što kritički kažu. Frakcije bi omogućile taj prostor za dijalog, u raspravi bi se ljudi mogli ispuhati, a u medijima bi bilo puno manje visokih neimenovanih izvora koji kritiziraju vodstvo stranke. Ovako, ljudi su se naučili vođi kimati glavom, a onda iza leđa govore protiv njega – zaključuje Jadranka Kosor.

Iz SDP-a je zbog kritike Milanovića oko slučaja “lex Perković” izbačena Aleksandra Kolarić. Danas je ova poduzetnica ponovno u redovima socijaldemokrata i smatra da u velikim strankama nema frakcija zbog pomanjkanja prostora za kritičko djelovanje.

– U strankama nema frakcija jer nema ni drugih demokratskih elemenata. Sve velike hrvatske stranke nastavile su praksu Saveza komunista iz njegove kasne faze: predsjednici stranke su neupitni, ne dopuštaju političku konkurenciju u svojim redovima, njih se ne smije kritizirati, a tko to učini, slijedi mu isključenje – kaže Aleksandra Kolarić.

Osim toga, u strankama se, prema njezinim riječima, ljudi najčešće ni ne grupiraju prema zagovaranju ovih ili onih političkih rješenja, nego prema klanovima, odnosno prema onome koji je prvi u grupi.

– To je uhljebničko-klijentelistička politika, a ne ozbiljna politička frakcija. Pred SDP-om je sada, s izradom novog Statuta, mogućnost da tu staru lošu praksu promijeni i da u svojim redovima ojača kritičko promišljanje o politici – zaključuje ona.prenosi

Istu tu priliku ima i HDZ. Samo je treba znati iskoristiti.

Živi zid kao strah i trepet ostalih stranaka

 

Pažnju su počeli širiti sprječavanjem deložacija i pritom dobili simpatije javnosti  i od tada je  Živi zid dobio na popularnosti.

Rast Živog zida već dugo nije zanemariv i nastavi li se trend koji pokazuju istraživanja javnog mišljenja, uspjeh te stranke na idućim parlamentarnim izborima mogao bi natjerati HDZ i SDP da, nakon desetljeća izmjenjivanja na vlasti, uđu u veliku koaliciju.

Ne treba zanemariti ni činjenicu da se Živi zid zasad jedini jasno pozicionirao kao euroskeptična opcija, a s obzirom na to da su izbori za europarlament praktično pred vratima (održat će se na proljeće iduće godine), izgledno je da će im i takva pozicija donijeti potporu dijela birača koji, opet pritisnuti dugovima, žale za suverenitetom koji je Hrvatska dijelom prenijela na međunarodne asocijacije.

Mnogih se bitnih društvenih tema uopće ne dotiču, dapače čak ih zanemaruju u potpunosti. Što se može napraviti od njihovih silnih obećanja? Što mogu bolje ponuditi građanima od trenutne situacije? Tek ćemo vidjeti…

 

Vijesti

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

CROATIA FIRST!!

Pažljivo slušajući što su sve naši političari pričali i još uvijek pričaju nakon nastupa

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?