Ostajem stabilna
sa nogama na zemlji
i srcem u oblacima.
Imam snage, hrabrosti i volje
da im se smijem u lice
dok mi kožu deru,
da im posle jednog šamara
poturim i drugi obraz,
a da me ne zaboli.
Da ostanem ona ista – nepromijenjena.
Ja – samo sebi slična i nikom drugom.
Da li će ovaj svijet ikada
odustati od mijenjanja mene?
Zar ne može da shvati
uzaludnost svog djelovanja
posle svih ovih godina
moje dosljednosti sebi?
Lucija Waller