Demografski kolaps prijeti održivosti razvoja

Sve manje stanovnika, sve starije stanovništvo

Ono što posebno zabrinjava jest okolnost da bi prema projekcijama stanovništva Hrvatska opada populacija u dobi od 25 do 30 godina čak za 30 posto. Istodobno, znatno raste broj starijih od 59 godina koji se smatraju nisko aktivno ili potpuno radno neaktivnim dijelom stanovništva. Ovo pitanje se zaoštrava jer se u nas ni u tragovima ne naziru elementi drukčije pronatalitetne politike. Pritom se zaboravlja da je pronatalitetna politika poticaj za „proizvodnju“ buduće radne snage.

To, uostalom, potvrđuju i najnovije analize mirovinskog sustava gdje je prosjek umirovljenika ispod 60 godina uz drastično nepovoljan odnos aktivnog stanovništva i umirovljenika, koji iznosi 1:1,18 i jedan je od najnepovoljnijih u svijetu. Nažalost, taj se trend i dalje pogoršava.

EU u svibnju organizira sastanak na vrhu posvećen isključivo socijalnim pitanjima. Naime, mnogi problemi iz te sfere, uključujući demografske,uvelike muče i mnoge druge europske države. Na spomenutom sastanku Europska unija trebala bi prihvatiti NOVE SOCIJALNE CILJEVE, koje treba ispuniti do kraja ovog stoljeća. Jedan od glavnih ciljeva je da do 2030. bude zaposleno barem 78 od 100 osoba u dobi od 20 do 64 godine.

Hrvatska je u svojoj razvojnoj strategiji taj cilj postavila dosta visoko – 75 od 100 osoba u toj životnoj dobi. U ovo desetljeće Hrvatska ulazi kao treća najlošija članica EU s udjelom zaposlenosti u odrasloj populaciji od samo 66 posto. No, da bi se to ostvarilo Hrvatska bi do kraja desetljeća morala otvoriti 200.000 novih radnih mjesta te bi ukupan broj zaposlenih u spomenutoj radnoj dobi bio nešto iznad 1,8 milijuna osoba. Nepotrebno je naglašavati što bi to značilo za funkcioniranje pojedinih sustava, posebno mirovinskog.

Promašena koncepcija ekonomske politike

Pojedini dijelovi Hrvatske su i bez potresa potpuno demografski, ekonomski i životno devastirani. Pored ovog dramatičnog primjera s potresom, postoje dramatične situacije o kojima govorimo zadnjih godina, no ništa se nije poduzelo. Slavonija se i bez potresa kontinuirano iseljava, u Lici je ostalo 50 do 60 tisuća stanovnika, a ima prostora da se može smjestiti stanovništvo Singapura…

Sada je naravno prvo pitanje kako sačuvati gospodarski život, ozbiljno poremećen uslijed ovih katastrofa, a onda i kako ga unaprijediti. Iseljavanje je problem koji je postojao i prije korone i prije potresa, i to na razini cijele Hrvatske, a pogotovo na kontinentu: Slavonija se prazni, iz Like ljudi odlaze jer nema posla. Sve bi se sada moglo još i pogoršati, ako se nekakav zaokret ne napravi.

Razgovor o postojećem i eventualno novom ekonomskom modelu neodvojiv je kad raspravljamo o ovim problemima. Ekonomski model nije interes samo ekonomske zajednice i akademskih rasprava. To je model koji je bitno pridonio razaranju industrijskog i gospodarskog potencijala koji je postojao, a nije stvorio nikakve uvjete da se razvije novi. Na njegovim postavkama uzaludno je očekivati suštinske promjene koje su, s druge strane, neophodne.(Hul)