Cenov puk’o k’o kokica: “Vise Stožeru ne vjerujem bas nista!”

Dugo se suzdrzavam napisati svoje misljenje o cijeloj ovoj situaciji oko pandemije, koja nam je svima uvelike promijenila zivote. Na gore, naravno. Ali jucer sam procitao izjavu neke uvazene osobe iz tog stozera, kojem (nazalost) vise ne vjerujem bas nista. A tako sam im vjerovao u ono strasno doba ranog proljeca. Cak sam im i pljeskao s prozora, kao i vecina nas naivnih, koji zelimo da nas netko strucan i autoritativan vodi kroz ovu nezapamcenu dramu.

A izjava govori o tome kako mladi imaju stav da se korona dogadja nekom drugom i da se uopce ne boje toga. E tu sam puk’o k’o kokica

SPREMA SE VELIKA SUDSKA TUŽBA PREMA NACIONALNOM STOŽERU

Dragi nas stozeru: mladi se, za razliku od vas, ne boje zivota i svih opasnosti, koje zivot nosi, upravo zato jer su mladi i zato sto imaju vecu volju za zivotom od vas, koji ocito niste zivjeli zivot punim plucima ni kad ste bili mladi, jer u tom slucaju ne bi izjvavljivali ovakve gluposti. Da se mladi ne zabavljaju, da u ponoc idu doma, da slusaju vas i da se odreknu druzenja, smijanja, grljenja, ljubljenja, pjevanja….

Nisam bas u cvijetu mladosti, ali jos uvijek u tome vise uzivam od baljezganja o politici i u pametovanju staraca o tome kako bi se mladi trebali ponasati. A da se mladi ljudi boje svih opasnosti, koje vrebaju na zivot, onda bi duhom bili starci, a ne mladi i puni zivota. Jer i prije korone je bilo stvari od kojih se umire, zar ne!? Pa taj rizik smo oduvijek prihvacali, jbg. I taj nas nesretni rat, u koji su mladi isli bez tog starackog straha od smrti, jer onda nitko nije palamudio o riziku. I u tom groznom ratu se i pjevalo i tulumarilo i veselilo i poslije ponoci i bez ikakovih tupavih ogranicenja.

Ako je stozeru cilj ubiti veselje, ubiti volju za zivotom, unistiti mnoge poduzetnike, od cijeg poreza dobivaju svoju drzavnicku placu – bravo, uspjeli ste. I posljedice toga ce jos dugo biti tu i kad suzbijemo pandemiju. A vi cete zivjeti svoj dosadni politicarski zivot u svojoj mirovini od drzave, u kojoj ste uspjeli sve nas prizemljiti na svoj dosadni nivo svim tim medijskim terorom, koji nam servirate iz dana u dan.

Samo se nadam da mladost ove zemlje ima svoj mozak i da ima muda i dalje zivjeti svoj divni zivot, bez obzira sto im vi to predano pokusavate uskratiti. Veselimo se, pjevajmo, ljubimo i grlimo! Jer nama je zivot svaki dan, a ne kao nekima samo noc politicke pobjede na izborima….

Sandi Cenov