„Bolesna olinjala starkeljo”

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

IZ DUBROVNIKA U TREBINJE

SUH je u posljednjih nekoliko mjeseci dobio niz mailova očajnog 72-godišnjeg Dubrovčanina (M.T.), inače hrvatskog ratnog vojnog invalida, koji je učinio grešku života – potpisao je svojedobno ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa svojim sinom. Točnije, prvotno je potpisao ugovor o doživotnom uzdržavanju s jednom osobom, no kako kaže, prije tri godine na nagovor sina je razvrgnuo taj ugovor na način da je sin isplatio deset tisuća eura davatelju doživotnog uzdržavanja. Nakon toga je sa sinom potpisao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Kobna greška, jer je tim ugovorom M.T. pristao da odmah prepiše imovinu na sina, odnosno stan od 90 kvadrata u dubrovačkom naselju Mokošica, čija je tržišna vrijednost s obzirom na pogled na more barem 300 tisuća eura.

     Zauzvrat, sin se ugovorom obvezao da će ocu plaćati troškove stanovanja u najmu, ali u maksimalnom iznosu od 2.500 kuna. U prijevodu, sin je iselio oca i obvezao mu se plaćati sitniš za smještaj. Sin je smjestio oca u vlažni i hladni podstanarski stan u Zvekovici, 20 kilometara udaljenoj od Dubrovnika, no otac je ubrzo shvatio da s mirovinom od niti 2.200 kuna, koliko mu ostane nakon što se odbije četvrtina zbog ovrhe za kredit koju je, paradoksalno, podigao da plati školovanje sinu i kćeri, nema dovoljno novca za normalan život. Dapače, u zimskim mjesecima se nije grijao, nije imao za lijekove, te se jedva prehranjivao.

     Naivno je pomislio da će mu sin priskočiti u pomoć. No, sin je dobiveni stan od 90 kvadrata pretvorio u penthouse za iznajmljivanje, a novac od iznajmljivanja, iako ima stalan posao, iskoristio je za svoje bogaćenje bez da dodatno pomogne ocu.    Tuga, bijes, razočaranje postupcima sina doveli su oca do očaja te mu se pogoršalo stanje s depresijom od koje boluje desetak godina. M.T. nam je napisao i da je u trenutku potpisivanja ugo­vora sa sinom nije bio svjestan što potpisuje i što znači ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, no to će teško pravno dokazati. Sin mu čak nekoliko mjeseci nije isplaćivao ni dogovoreni iznos, zbog čega je M.T. mu najavio razvrgavanje ugovora, pa je sin nakon toga postao redovni platiša.

     Ipak, rješenje svojih egzistencijalnih problema M.T. je uspio pronaći tako da se prije nešto malo više od godinu dana odselio u susjednu državu, točnije u Trebinje u BiH! Zbog nižih troškova života sa svojom mirovinom tamo ipak može preživjeti. No, nakon godinu dana pojavio se novi problem. Iznos od 300 eura koliko košta stanarina sin zadnja dva mjeseca uplaćuje vlasnici koja živi u Crnoj Gori te banka uzima 19 eura za transakciju. Umjesto da uplati 300 eura plus troškove transakcije, sin je odlučio da je iznos koji će on ukupno platiti biti 300 eura. Vlasnica kojoj sjeda 281 euro na račun zbog toga je najavila M.T. da će mu otkazati najam stana ne plati li puni iznos.

     Škrtom i neobazrivom sinu je eto puno i 150 kuna platiti, iako 300 eura preračunato iznosi 2.263 kuna. Ono što je još bolnije je vidjeti prepisku oca i sina, gdje sin oca naziva luđakom, shizofrenikom i bolesnom olinjalom starkeljom. M.T. je sada u strahu da će uskoro biti deložiran, iako mu sin tvrdi da će mu pronaći jeftin smještaj u Dubrovniku jer je sezona podbacila. No, što će biti nakon povratka turizma? I uostalom, koja korist od života u Dubrovniku i okolici ako nema dovoljno novca za troškove života? Otac vjeruje da sin zapravo želi da on umre, zbog čega ga i namjerno stresira, kako na kraju ne bi morao ništa plaćati.

     Nažalost, bešćutnost i vlastitih članova obitelji nerijetka je pojava, zbog čega u SUH-u redovito informiramo naše članove da ni pod koju cijenu ne potpisuju ugovore o dosmrtnom uzdržavanju.Kasno je kad upoznate pravo lice svoga potomka.(Glas umirovljenika)

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave