Aritmije kod starijih – fibrilacija atrija

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

Za razliku od mladih osoba, kod kojih je pojava poremećaja ritma, najčešće bezopasna (o čemu smo detaljnije pisali ranije), pojava aritmije kod starijih može biti posljedica značajnijih bolesti srca

Često nastaju nakon srčanog infarkta, prateća su pojava razvoja srčane slabosti, stanja nakon kardiokirurških zahvata, vezane za smanjenu prokrvljenost pojedinih dijelova srčanog mišića kod angine pectoris, promjena na srčanim zaliscima ili zamjene funkcionalnih provodnih dijelova srca manje vrijednima.

Grubo se srčane aritmije kod starijih mogu podijeliti u dvije velike skupine – aritmije koje su posljedica poremećaja u stvaranju srčanih impulsa i na one koje nastaju radi smetnji normalnog provođenja srčanih impulsa duž provodih putova. U prvu grupu aritmija se ubrajaju, kao i kod mlađih osoba, preskoci ili ekstrasistole iz srčanih klijetki i pretklijetki i tahikardije ili ubrzani rad srca. Tahikardije porijekla iz srčanih pretklijetki mogu biti s pravilnim ritmom (to su tzv. supraventrikulske tahikardije raznih oblika), no i s nepravilnim, često vrlo brzim ritmom, od kojih je najvažnija fibrilacija atrija.

Fibrilacija atrija je aritmija kod koje srčane pretklijetke “podrhtavaju” ili fibriliraju, nepotpuno i nepravilno se stežu frekvencijom oko 300 u minuti, što se sve, naravno, ne prenosi na srčane klijetke. Dio njih se blokira tako da je frekvencija klijetki manja, od 80 do 150/min, što se palpira točno samo na vratu jer na ruci, iznad ručnog zgloba postoji tzv. deficit pulsa, odnosno frekvencija je niža od stvarne.

Posljedica fibrilacije atrija je smanjenje snage srca oko 30 posto, a također postoji povećana sklonost (uslijed takvog nekoordiniranog gibanja) i nastanka malenih ugrušaka na srčanim zaliscima i u samom srcu. Zbog toga se danas nastoji održati normalan, pravilan ritam srca dokle god je to moguće. Najveći rizik od nastanka moždanog udara radi “otkinuća” ugrušaka sa srčanih zalistaka ili iz samih srčanih šupljina je pet posto u prvoj godini nastanka trajne fibrilacije, a kasnije se taj postotak smanjuje.

Ako sama fibrilacija ne izazove nikakve subjektivne tegobe, može se otkriti nepravilnim pulsom – palpiranjem bila na ruci ili što je danas puno češće, nepravilnim ritmom koji se čuje pri mjerenju tlaka digitalnim tlakomjerima. Naravno, pojava slabosti, vrtoglavica, nedostatak zraka, pojačani umor i intolerancija fizičkog napora vodeći su subjektivni znakovi radi kojih se pacijenti javljaju liječniku.

Važno je naglasiti da pojava tegoba ili samo nepravilan srčani ritam čujan pri mjerenju tlaka, zahtijevaju posjet kardiologu bez odlaganja. Naime, trajanje fibrilacije atrija kraće od 48 sati dozvoljava pokušaj vraćanja u normalan srčani ritam lijekovima ili elektrokonverzijom (elektrošokom malene snage u bolnici uz nadzor nakon njega) bez prethodne pripreme lijekovima protiv zgrušavanja krvi. Stoga, ako fibrilacija traje dulje (bilo da pacijent nema nikakvih subjektivnih tegoba pa se otkrije tek pri pregledu) ili je nepoznatog trajanja, prije vraćanja u pravilan srčani ritam moraju se uzimati lijekovi protiv zgrušavanja krvi kroz mjesec dana (uz laboratorijske kontrole protrombinskog vremena) ili neposredno prije postupaka koji vraćaju srčani ritam u normalan, učiniti ultrazvuk srca kroz jednjak (tzv. transezofagijski ili TEE) da se isključi postojanje malih ugrušaka.prenosi

Naravno, čak i kada fibrilacija atrija postane stalna, odnosno ne možemo je ni na koji način više vratiti u pravilan ritam, kontrolom srčane frekvencije lijekovima i uzimanjem lijekova protiv zgrušavanja krvi, moguće je postići punu kvalitetu života i s tom aritmijom do u duboku starost.

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave