Ne znam jeste li primijetili da, kako nam život prolazi i kako sve više slažemo godine svog životnog iskustva, sve više otkrivamo sebe i okrećemo se k sebi. Svakim danom postajemo svjesniji svog postojanja, svojih izbora, svojih uvjerenja, svoje osobnosti, svojih prioriteta, svojeg Ja negdje u sebi.
Počinjemo prihvaćati sebe upravo ovakve kakvi jesmo, sa svim vrlinama i manama te postajemo svjesni svoje vrijednosti, jedinstvenosti. Mirimo se sami sa sobom. Prestajemo tražiti potvrdu od drugih da vrijedimo i da zaslužujemo njihovu ljubav i pažnju. Prestajemo tražiti savršenstvo i osjećamo se bolje u svojoj koži. U sebi pronalazimo smisao svega što nas okružuje. Imamo svoj doživljaj, svoj osjećaj života i ljudi oko nas. Otkrijemo, kako ja to nazivam, svoju Istinu i sretni smo što je to tako.
Svatko od nas u sebi živi tu svoju Istinu. Netko svoju Istinu osvijesti ranije, netko kasnije. Istina nam je dakle, sve ono u što vjerujemo. To su naša uvjerenja o sebi, o drugim ljudima, o životu, o svijetu koji nas okružuje, bilo pozitivna, bilo negativna, koja smo tijekom našeg života nesvjesno ili svjesno usvojili. Tu našu Istinu živimo kroz naše odnose s drugima.
Nema pogrešnih Istina
Koliko god ljudi ima na ovoj našoj planeti, toliko ima i Istina, toliko ima životnih priča i toliko životnih perspektiva. Svatko od nas na svoj jedinstveni način doživljava svijet koji ga okružuje. Sve te Istine zajedno čine onda jednu savršenu, univerzalnu Istinu. Međutim, ono najvažnije u cijeloj ovoj priči je spoznaja da nema pogrešnih Istina. Sve Istine su istinite. Radi se samo o različitim perspektivama gledanja na život. Svaka ta Istina je potencijalni model nečije stvarnosti, model gledanja na život, ljude i svijet oko sebe. I zato Istine ne možemo dijeliti na dobre i loše Istine, a niti ljude na dobre i loše. Prihvaćanje i poštivanje svačije životne Istine ključ je razumijevanja među ljudima.
Sada možemo razumjeti zašto je toliko nasilja, nezadovoljstva i nerazumijevanja među ljudima diljem svijeta, zašto ne razumijemo jedni druge. Jer još uvijek ima ljudi koji vjeruju da je njihova Istina jedina ispravna te je pokušavaju nametnuti drugima, a ne prihvaćaju i ne poštuju pravo drugih oko sebe na njihovu Istinu.
Prihvaćanje i tolerancija drugih Istina je put
Često nam se događa da, unatoč našim najboljim namjerama, nismo dobro prihvaćeni ili razumljivi ljudima oko nas te nailazimo na ljutnju, nezadovoljstvo pa čak i agresivnost kao reakciju na naše namjere ili stavove. Tek kad osvijestimo da naša Istina nije i ne mora biti i Istina drugih osoba, osoba s kojima živimo ili dolazimo u kontakt, bilo privatno ili poslovno, bilo formalno ili neformalno, nestat će tenzija i nerazumijevanja među nama. Naime, način na koji nas osobe oko nas doživljavaju ovisi o njihovoj osviještenosti, spremnosti ili nespremnosti da nas prihvate takvima kakvi jesmo.
Vrijedi i obrnuto. Zašto se ja ponekad ne slažem s nečijim stavovima, načinom života ili nečijim izborima? Zašto ponekad radim drame tamo gdje je ne bi trebalo biti? Zato što zaboravim ili ne prihvaćam mogućnost da drugi oko mene na svijet gledaju svojim očima i vide ga drugačije od mene. Zato što očekujem da drugi ispune moja očekivanja i gledaju na život i ljude upravo poput mene, a što zapravo nije ni moguće jer svi mi imamo svoje osobnosti i živimo svoje stvarnosti . Ono što određuje naše osobnosti i što utječe na razlike među nama je naše već proživljeno životno iskustvo, sve ono naučeno ili utisnuto u našu svijest ili podsvijest kroz odgoj, odrastanje, obrazovanje i proživljene životne okolnosti. Sve to zajedno utječe na nas i našu komunikaciju s drugima.
Iskrenost, dobra volja, osmijeh i lijepa riječ je sve što nam treba
Ako želimo dobro sebi, moramo prije svega željeti dobro ljudima s kojima živimo i s kojima smo u svakodnevnom kontaktu. Željeti dobro drugome znači postupati u svakoj situaciji s najboljim namjerama i punim poštenjem. Prvo moramo krenuti od sebe i što je moguće više se truditi dijeliti taj pozitivni mentalni stav prema svim ljudima s kojima smo u kontaktu. Za to nam je potrebna samo svjesnost da nam drugi ljudi oko nas nisu prijetnja te malo dobre volje, malo više osmijeha i malo više ljubaznosti .
Kad osvijestimo da svako živo biće ima svoju vrijednost i da je tako malo potrebno za bolji osjećaj i razumijevanje među ljudima (ljubazna riječ, osmijeh i dobronamjernost), ne moramo se više međusobno se sukobljavati zbog različitih stavova, mišljenja, uvjerenja niti sudjelovati u međusobnim iscrpljujućim raspravama. Ne moramo nametati ni svoja očekivanja drugima, niti pokušavati promijeniti druge. Jedino što možemo je mijenjati sebe na bolje. Što prije osvijestimo i prihvatimo druge oko sebe kao neko novo iskustvo te spoznamo da je svako ljudsko biće vrijedno naše pažnje, da ima svoju jedinstvenost, svoju vrijednost, jedinstveno životno iskustvo, prije ćemo zakoračiti u jedan novi i puno bolji svijet.
U takvom ozračju netolerancija bilo koje vrste gubi svaki smisao i u potpunosti je neprihvatljiva. Zbog te svjesnosti o jedinstvenosti svakog pojedinog ljudskog bića ne smijemo tolerirati ničije uvrede zbog drugačijih stavova i mišljenja, tradicije, običaja, kulture, vjere, nacionalnosti. Kada osvijestimo da smo svi jednako dragocjeni sa svojim iskustvima, da je svatko od nas jedinstven na svoj način i kad prihvatimo jedni druge s punim povjerenjem i punim poštenjem, oslobađamo se negativnih emocija i život postaje opušteniji i smisleniji.
Sigurna sam da kad drugoj osobi iskreno poklonimo punu pažnju i lijepu riječ, i sami se bolje osjećamo te širimo taj dobar osjećaj i nadu u bolje za sve nas na druge ljude oko sebe. Jer svi mi, ponavljam, težimo samo jednom, a to je dobro se osjećati. I zato pokušajmo svi biti bolji prema drugima i to će nam se sigurno dobrim i vratiti.
Umirovljenica Lončar,Treća dob
